Menu

 

 

 

Izvor: Božanski posjet Australiji - 2. svibnja 2019. godine, Javni satsang u Melburnu

Pitanje: Svami, želim da Te moja djeca dožive. Molim Te, reci mi neke načine?
Svami: Što je Svami?
Poklonica: Svami je Bog.
Svami: Što je Bog? Što djeca trebaju doživjeti kad dožive Svamija?
Poklonica: Kad sam bila sa Svamijem dok je On bio u Svom tjelesnom obliku, vidjela sam puno čuda. Želim da i moja djeca imaju takav doživljaj.
Svami: Čuda nisu Svami; Svami je samo ljubav. Što je čudo? Ako možete učiniti nešto što vaše dijete ne može, dijete će misliti da ste vi žena koja radi čuda. Slično, ako Ja učinim nešto što vi ne možete, Ja sam čovjek koji radi čuda. Čudo nije Svami, ali ljubav jeste. Ako djeca u vama osjećaju Božju ljubav, oni su doživjeli Boga. Odgajajte ih s nevezanošću, kao što je to činila kraljica Madalasa, koja je svoju djecu odgajala pjevajući im božanske uspavanke poput ove:
shuddhosi buddhosi niranjanosi samsara maya parivarjitosi (O moj najdraži, ti si najčišći, ti ste svjestan i uvijek u blaženstvu. Ti si izvan maye samsare (iluzije svjetovnog života!)
Ona im je tako pjevala pa su sva njena djeca doživjela Boga i svi su postali predani brahmachariji. Na kraju je sam kralj došao i preklinjao je da njihovom najmlađem djetetu ne pjeva uspavanke, jer je netko trebao kraljevati. Svi njihovi stariji sinovi su otišli i postali samoostvarena bića. To je moć majke!

Ako stvarno odgajate svoju djecu s ovom mišlju - da su božanski - oni će onda postati božanski. Ako želite da Me vaša djeca dožive, da dožive Moju ljubav, tako ih odgajajte. Govorite im da su Bog, da su božanski. Tako se to treba raditi. Čuda nisu tko Ja jesam. „Svami, dođi ovamo. Pokaži mi Svoju prisutnost. Odavde bi trebao padati vibuthi. Tamo bi trebao padati kumkum.” To nije direktno iskustvo Svamija. Ljubav je istinsko čudo.

 

 

 Božanski posjet Australiji-2. svibnja 2019.godine,Javni satsang u Melburnu

Pitanje: Svami, Ti kažeš da si Bog; isto tako kažeš da smo i mi Bog. Kao Poorna Avatar, Ti u Svojim rukama imas božansku moć univerzuma. Koju moć onda mi imamo da savladamo prepreke i naše loše navike? Koji proces trebamo koristiti ako imamo ideju da smo Bog koji ima moć predaje i moć da savladamo naše pogrešne puteve?

Svami: Imate moć koja se naziva snaga volje. Bog je svakome dao mali komadić snage volje, koja se naziva i slobodna volja, gdje Bog s vama dijeli Svoju moć. Otac svom sinu da moć da donosi svoje vlastite odluke i sposobnost da ih sprovede u djelo. Ako to koristite sve možete ostvariti. Ako želite novac, ta snaga volje će vam donijeti novac. Ako želite slavu, dobit ćete slavu. Ako kažete da želite biti božanski, ta snaga volje će vas učiniti božanskim.

Svi oni koji su postali božanski i spoznali Boga su bili ljudska bića poput svih drugih - imali su dvije noge, dvije ruke, dva oka, dva uha. Nisu imali ništa dodatno. Dvadeset četiri sata na dan, ni minutu manje, su koristili svoju snagu volje da bi spoznali Boga. Ako to učinite i vi ćete Ga spoznati. Sve ovisi o vama. Dakle, da odgovorim na vaše pitanje, koju moć svi vi imate? Volja je vaša moć. Ako je ispravno koristite, to je put za postizanje Božje moći.

 

Božanski posjet Mauricijusu 12.prosinca 2018. godine Satsang u Jaya rezidenciji


Pitanje: Zašto postoje religije?


Svami: Religije postoje iz istog razloga iz kojeg postoje i škole. Ideš li u školu?

Dijete: Da. 

Svami: Što radiš kad ideš u školu? Imaš učitelja koji te uči stvari koje ne znaš, poput znanosti, matematike, fizike, kemije i engleskog, tako da možeš naučiti te predmete. Naučiš nešto o stvarima o kojima ne znaš. Tvoj učitelj to već zna, ali ti ne znaš. On ti da popis knjiga i kaže:  „Ako pročitaš ove knjige, naučit ćeš nešto iz tog predmeta. Ako imaš sumnji, dođi k meni i ja ću ti objasniti.” To je što ti onda učiniš.

Koliko ima škola? Na Mauricijusu ima puno škola. Različita djeca idu u različite škole, zar ne? Neke škole traže da učenici nose plave uniforme, uniforme druge škole su bijele, a u trećoj školi su sive. Različite škole imaju različite uniforme. Neke škole zahtjevaju da učenici recitiraju određenu molitvu, dok se u drugim školama  prije nego što započne nastava recitiraju neke druge molitve. Neke škole počinju s nastavom u 7:30 ujutro, dok druge počinju u 8:30 ujutro. Neke završe u podne, dok druge traju duže. Sve su te škole različite, ali podučavaju  iste predmete.

Religije su poput škola. Religijski voditelj je poput učitelja, kojeg nazivate duhovni učitelj. Zašto slijedite religiju? Crkva je poput škole, hram je poput škole, džamija je poput škole. U sve te različite škole idete da biste nešto naučili. Što je to što želite naučiti? Želite naučiti o Bogu. Želite naučiti kako pronaći Boga, kako Ga iskusiti, kako biti s Njim i kako Ga spoznati. To je predmet koji sve te religije podučavaju.

Što vam kažu da morate uraditi da biste spoznali Boga? Kažu vam da se morate moliti, da ne smijete lagati, da ne smijete krasti, niti druge povrijediti, da trebate sve voljeti i svima služiti. Sve su to različiti putevi kojima možete doseći Boga. Svi sveti spisi su poput udžbenika, duhovni učitelji su poput učitelja, a crkve i drugi duhovni objekti su poput škola. Predmet koji se podučava je Bog i kako Ga pronaći. Prvo učite teoriju, a onda morate ići na praksu. Da biste pronašli Boga, morate praktične lekcije primjenjivati u svom svakodnevnom životu.

Duhovni učitelji poput proroka Muhameda, Isusa Krista, Buddhe ili Mahavira dođu i podučavaju vas kad god zapnete ili imate poteškoća s predmetom koji učite. Škole su možda drugačije, uniforme su drugačije, vremena su možda drugačija, jezik je drugi, učitelji su možda drugi, ali predmet je uvijek isti - uči se o Bogu.

Vaši roditelji vas šalju u školu koja je najbliža. Ovisno o tome koju tradiciju slijedi vaša obitelj, oni će vas odgajati u istoj religiji. Kroz tu religiju vi učite o Bogu. Sve dok se svakoga uči o Bogu, sve su religije važne, jer vam pomažu da učite o Bogu i o dobrim stvarima. Jeste li razumijeli?

(Svami je upitao djecu gdje idu u školu i oni su odgovorili s imenima svojih škola.) Gdje izlazi sunce? Što su vas o tome naučili u vašoj školi? Sunce izlazi na istoku, zar ne? Bez obzira o kojoj se školi radi, u svim školama se podučava da sunce izlazi na istoku.

Znanje je jedno, ali to znanje učite u različitim školama, podučavaju različiti učitelji, uniforme su različite, kao i nastavni planovi. Religije su poput toga. Ne smijete se svađati govoreći: „Moja je škola bolja.” ili „Njihova je škola najbolja.” Učite i svakoga poštujte.

Djeca moraju postavljati pitanja. Dužnost starijih je da odgovore na njihova pitanja. Mnogi stariji ljudi govore: „Postavljaš previše pitanja. Boli me glava od toga. Odlazi.” Pošalju djecu od sebe, što je jako loše, jer djeca pokušavaju učiti. Ako sami ne znate odgovor na postavljeno pitanje, pođite i saznajte, onda se vratite i naučite ih. Svi roditelji tako trebaju raditi. Ne ubijajte djetetovu znatiželju govoreći: „Zauzeta sam. Ne pitaj mene, pitaj oca!” Otac će reći: „Pitaj svoju majku.” Dijete se nema kome obratiti. Ne, svi trebaju uložiti napor i odgovoriti na pitanja, jer djeca tako uče. Ako ih ne naučite ispravno, naučit će krivo i cijelog života će misliti da je krivi način u stvari ispravan.



Božanski posjet Singapuru 5. kolovoza 2018. godine Večernji javni satsang u Sai Anandamu.

 

Pitanje: Svami, kako um održati mirnim kad donosimo odluku? Ponekad donesemo odluku da ćemo nešto uraditi, pa čak i Svamija obavijestimo, a onda to nismo u stanju napraviti. Narasimha Murthy Sir je rekao da kad jednom imamo lošu misao, um nam se koleba.

Svami: Um je po svojoj prirodi nestabilan. Vatra ima svoju prirodu, voda svoju, vjetar svoju; sve ima svoju prirodu. Priroda uma je chanchala - stalno se mijenja, nije u stanju ostati postojan. Sam Krišna je izjavio da je teže kontrolirati um nego vjetar.

Prvo, prihvatite da je um takav, znači jasno je da je potrebno uložiti napor. Stabilnost uma nije moguće postići bez napora. Dakle, kako to učinite? „Kako kontroliram um?” je pitanje koje je Arjuna postavio Krišni, na što je Krišna odgovorio: „Abhyasena tu kaunteya, vairagyena cha gruhyate.” - jedino neprekidnom praksom i nevezanošću se um može učiniti stabilnim. Promotrite kojom brzinom vaš um počne skakati amo tamo kad se za nešto vežete; ne ostaje na jednom mjestu!

Ako ste za bilo što ili bilo koga vezani, vaš um postane nemiran. Stoga, morate naučiti odvojiti se, a to zahtjeva vježbu. Sve zahtjeva vježbu. Kad ste se rodili, niste znali govoriti, hodati, jesti, oprati se, obući se, čitati ili pisati. Sve ste ovo naučili neprekidno vježbajući. Pretpostavimo da idete u školu; prvi dan nastave iz matematike ili pisanja je novim učenicima jako težak. Odustanete govoreći: „Preteško je! Radije bih otišao kući.” Međutim, ako odustanete, cijeli život ćete ostati neobrazovani.

Slično je i s duhovnim obrazovanjem; morate naučiti ovladati umom. Kako to napravite? Neprekidnom praksom vraćanja uma na isto mjesto. Um ide diljem svijeta i morate na njega paziti kao na djetete koje trči unaokolo. Pričekajte! Dok tako trči, pričekajte da se vrati natrag na svoje mjesto. Um ne možete kontrolirati silom; što se više trudite na silu ga ograničiti, veći će biti vaš neuspjeh. Međutim, možete ga kontrolirati na njegovom izvoru. Što je izvor?

Riješite se misli i um će doći na svoje mjesto. Ako um vežete uz misao, trčati će unaokolo i vas vući za sobom. Bilo koja želja će uznemiriti um. Bilo koja želja, čak i želja da dođete ovdje na satsang i da vas Svami blagoslovi će uznemiriti um i iskustvo tog mira zbog kojeg ste došli će biti izgubljeno. Zato, dođite prazni, dođite bez očekivanja. To je moguće jedino vježbom. Nemojte se vezivati ni za što, jer morate znati, na kraju krajeva, sve su želje poput mjehurića na vodi. Danas ili sutra, oni će se rasprsnuti. Ali dokle god su tamo, to je u redu, međutim jednog dana će se rasprsnuti, poput mjehurića.

Koja je onda svrha i dalje se vezivati za stvari koje neće sutra postojati? Nije li to glupost kad, iako ste svjesni da te stvari neće trajati, znajući to, vi trošite svoje vrijeme, energiju i novac na njih? Mnogi ljudi se bave biznisom. Koliko njih bi investiralo, kad bi im prijatelj rekao da ulože u posao, ali sutra će im ta investicija bili bezvrijedna? Rekli bi: „Kakav mi to savjet daješ Jesi li mi stvarno prijatelj? Ako ti dam novac, trebao bi biti udvostručen, možda do sutra i deset puta uvećan, a ne sveden na nulu!”

To je što vam stalno ponavljam, ulažete svoje vrijeme, svoj napor, svu svoju energiju u iluziju, koja će već sljedećeg trenutka postati bezvrijedna, neće trajati ni do sutra ujutro. Zato Shankaracharya kaže: „Ma kuru dhana jana yauvana garvam harati nimeshat kalah sarvam, - nemojte biti arogantni jer imate novac, mladost, obitelj ili veze, jer vrijeme će sve to u trenutku odnijeti.” Mnogi vas ljudi hvale, mnogi vas znaju i povezani su s vama, nemojte radi toga biti preponosni. Ne trošite previše svoje energije na te stvari. Da, tu je i to je dobro. „Trebam jesti, imam hranu” - dobro. „Trebam se obući, imam odjeću” - dobro. „Trebam krov nad glavom, imam kuću” - dobro. „Trebam ići na razna odredišta, imam automobil” - dobro. „Ako se razbolim, imam novaca za liječenje” - dobro. „Imam sredstava za obrazovanje svoje djece i brigu o svojoj obitelji.” - dobro. Iznad toga, ako počnete biti privučeni i vezani za stvari, um će vas vrtiti i nikad nećete pronaći mir - jedino komadiće, ne mir! (igra riječi na engleskom jeziku peace (mir) - pieces (komadići))

Stoga, vježbajte nevezanost za stvari, i spojite to s praksom - ponovno naglašavam, nevezanost je varljiva, um je takav. Ako se uspijete odvezati od jedne stvari, um će se htjeti vezati za nešto drugo. Zato je prvi korak odvezivanje od svijeta i vezivanje za Boga. Uvijek ispočetka se odvezujte od svjetovnih misli i vezujte za misli o Bogu. Djeca su takva, ne mogu mirno sjediti na jednom mjestu. Recimo da rade nešto smiješno i vrlo su glasni. Ako im kažete da sjednu i budu tihi, neće to moći napraviti. Što su majke prije radile? One bi djeci odvratile pažnju od onoga što su radila dajući im da rade nešto drugo, nešto manje štetno.

Nažalost, današnje majke to ne rade! One djeci daju mobilni telefon, računalo, uključe televizor, a sve to je još štetnije. Za djecu je bolje da se igraju vani, makar se i povrijedili, nego da se upropaste gledajući takve stvari. Ali to je današnja, moderna majka. Tradicionalno lukavstvo  odvraćanja djetetove pažnje nečim drugim je puno bolje. Um se treba tretirati na isti način. Ako se počinje vezivati za nešto nepoželjno, odvratite mu pažnju i vežite ga za nešto što je dobro.

Dozvolite Mi da vam ispričam malu priču o umu, koja se temelji na priči koju je uobičavao pričati Ramakrishna Paramahamsa. Dva prijatelja su odlučila, s obzirom da je bila subota i sutradan nisu trebali ići u ured, da će se  navečer otići zabaviti. Jedan prijatelj je upitao drugog kako bi se mogli zabaviti. On je odgovorio: „Idemo u kino, a nakon toga na večeru.” Prvi je onda rekao: „Znaš što, izgleda da Sai Baba dolazi u Singapur i da će biti satsang. Mislim da je bolja ideja da odem na satsang.”

Njegov prijatelj je rekao: „Uradi kako želiš, ali ti si mlad, a satsang je za stare ljude. Imaš još puno vremena. Zašto sada trošiti vrijeme na takve stvari? Kad ostariš i kad ti zubi počnu otpadati, oči i uši više dobro ne vide i ne čuju, a noge klecaju - to je vrijeme provedi s Bogom. Sad je vrijeme za uživanje u životu!”

Oba prijatelja su svaki za sebe donijeli odluku i otišli na svoju stranu. Jedan je otišao direktno u Singapurski trgovački centar s namjerom da ode u kino, na večeru i piće, a kasnije možda i u klub. Drugi prijatelj je sa slabim entuzijazmom otišao na satsang, tamo sjedio, na pola uha slušao što je Sai Baba govorio. Nakon nekog vremena, počeo je razmišljati o svom prijatelju koji je otišao pogledati film i uživati u jelu i piću. Prijatelj koji je bio u kinu je razmišljao: „Donio sam glupu odluku. Mogao sam i ja otići na satsang, sjediti tamo i slušati nešto što je vrijedno čuti i inspirativno.” Ni jedan nije bio sretan jer im je um bio negdje drugdje!

Um se uvijek bavi nečim drugim, a ne onim što vi trenutno radite. Ako radite A, um će vam reći da bi bilo bolje da radite B; ako radite B, reći će vam da bi bilo bolje da radite A. Tome nema kraja! Bez kraja će vrludati; to mu je priroda. Kao što sam rekao, njegova priroda je da nikad ne miruje. chanchala je (nestabilan). Jedino rješenje je  odvezivanje od lošeg i vezivanje za nešto dobro. Nećete biti uspješni ako ga odvežete od nečega, a ne vežete ga za nešto drugo, jer um ne može biti bez zanimanja. Prirodno će se vratiti natrag i ponovno vezati za loše. Morate ustrajati i odvlačiti um od loših stvari i vezivati ga za dobre. Vježbajte i vježbajte dok umu ne postane prirodno da se uvijek pridružuje ispravnim stvarima, jer njegova se priroda vremenom mijenja.


TJEDAN 1

Pitanje: Kako možemo uskladiti duhovnost i materijalni svijet u modernom društvu?

Svami: Svi smo različiti i svatko je razvio je navike i sklonosti tijekom mnogih godina djelovanja, reagiranja i povezivanja. Svijet je poput velikog švedskog stola gdje sami birate što želite imati na  tanjuru. Ljudi će birati ovisno o tome što im se sviđa ili ne sviđa.

Vi morate odlučiti tko ste. Ako je vaša priroda božanska i ispunjena satvičnim (čistim) kvalitetama, sviđat će vam se satvičke stvari. Ako je vaša priroda rajasična (aktivna, strastvena) sviđat će vam se rajasičke stvari. Ako je vaša priroda tamasična (gusta, troma), sviđat će vam se tamasične stvari. Kakva vam je priroda, tako manifestirate prema van.

Vaš zadatak je prijeći iz nižeg stanja u više. Iz tamasa, koji je pun životinjskih osobina, morate se uzdići u rajas s ljudskim kvalitetama djelovanja. Od djelovanja, morate prijeći na satvu s njezinim božanskim kvalitetama predanosti i mira. Od životinjskih sklonosti do ljudskih sklonosti i od čovjeka ka Bogu – tako morate napredovati.

Dakle, ako vam se sviđaju određene stvari, to je zato što je takav vaš unutarnji karakter. Ono što ste iznutra, odražavate prema van. Morate naučiti što je najviše dobro za vas i kroz neko vrijeme će vas to postupno i sasvim prirodno sve više privlačiti.

Još uvijek možete uživati u svijetu, ali u stvarima u kojima je uistinu vrijedno uživati, koje će vam pomoći da postanete čisti. Samo to će vam pomoći da postignete svoju pravu prirodu. Jednom kad se utemeljite u ovim satvičnim kvalitetama, nećete htjeti ništa drugo. Morate polako vježbati svoj um kako bi uživali u višim stvarima i odrekli se nižih.

Vježba, vježba, vježba će vam pomoći da poboljšate svoje prioritete i aktivnosti tako da još uvijek možete biti u svijetu, ali ne biti dio svijeta. Uživat ćete u onom što je dobro i nećete iskusiti nikakvu tugu ili žaljenje. Moguće je! Nemojte se uspoređivati s drugima, samo razmišljajte o svom duhovnom rastu.

Izvor:  SSS Uvacha 17. svezak, 3. poglavlje, 6. kolovoza 2016. (večer), satsang u Sai Anandamu Singapur

 

TJEDAN 2

Pitanje 2: Svami, kako znamo da služimo na dobar i  ispravan način? Kako se može mjeriti sreća?

Svami: Kad ste zadovoljni sa sobom, to je dokaz vašeg služenja. Vaše srce bi vam trebalo reći da ste zadovoljni načinom na koji služite, što bi vas trebalo učiniti sve poniznijim, mirnijim, i smirenijim, a to su rezultati služenja. Ako služenje dovodi do ega, uznemirenosti i gubitka mira, i ne donosi unutarnje zadovoljstvo, onda to nije služenje – nešto nije uredu u tom služenju. U služenju, ne postoji "ja", osjećaj za "ja" je temeljni uzrok svega.

Ne biste trebali raditi za tuđe zadovoljstvo, već samo svoje. Vaš atman bi trebao biti svjedok toga jeste li sretni i zadovoljni – nitko drugi vas ne treba hvaliti, tapšati po leđima, ili vam dati potvrdu o tome kako ste dobro služili. Potvrdu trebate dati sami sebi. Samo ispunjeno i sretno srce je mjerilo kvalitete vašeg služenja. S druge strane, ako na kraju niste sretni, onda služenje uistinu nije bilo učinkovito.

Svako služenje bi vas trebalo dovesti bliže vašoj božanskoj prirodi. Što je božanska priroda? Božanska priroda je mir, božanska priroda je poniznost, božanska priroda je ljubav. Ako te kvalitete razvijate kroz služenje, tada ste sve bliže svojoj božanskoj prirodi. Za neke ljude, voda će doći nakon samo malo bušenja, drugi će morati bušiti jako duboko da bi pronašli vodu – ali nemojte stati dok niste pronašli vodu, jer to je svrha zbog koje ste uopće počeli bušiti.

Znam mnogi od vas nisu spavali ili jeli u uobičajeno vrijeme. Nisu pronašli vremena da se raspitaju o dobrobiti članova svoje obitelji. Kad kažem da iskazujem Svoju zahvalnost, ne iskazujem je samo prema vama koji sjedite ovdje. Prenosim je i svima onima koji su vam dopustili da budete ovdje i da služite – vašim supruzima, vašim suprugama, vašoj djeci, članovima vaše obitelji, i suradnicima. (pljesak) Moja se zahvalnost prenosi onima koji su preuzeli vaše obaveze i omogućili vam da ovdje radite. Oni su jednako dio ove seve. Moj blagoslovi svima!

 

Izvor: SSS Uvacha 14. svezak, 21. govor, 25. listopada 2015. (jutro), Muddenahalli

 

TJEDAN 3

Pitanje 3: Svaki roditelj želi da se njegova djeca približe Bogu, pa kao i svaki drugi roditelj i Ja imam istu želju. Dugo sam pokušavao svoju djecu približiti Tebi. Moj sin je došao, i tada je imao neke probleme i iskustva s kojima se nije znao nositi. Znam da je to još uvijek u njegovom srcu, ali na neki način se udaljio, a moja kći je jako uronjena u svoju profesiju. Ipak, osjećam da život nije potpun dok roditelj ne ispuni svoju dužnost i svoju djecu približi Bogu. Molim Te usmjeri me u ovoj roditeljskoj dilemi?

Svami: To je istina. S koliko godina si ti došao Bogu?       

Poklonik: Božanski Oče, došao sam k Tebi 1987. godine.

Svami: Tvoja djeca su puno mlađa nego što si ti bio. Njihovo vrijeme će doći. Vidiš, svakom sjemenu koje posiješ treba vremena da naraste. Sjeme neće biti izgubljeno. Ostat će u zemlji i čekati pravu sezonu. Kad ta sezona dođe, sjeme će niknuti. Ono što sigurno možete učiniti kao roditelji je posijati sjeme i sjeme će ostati. Nekima može niknuti i tu i tamo rasti. Drugima, može potrajati dugo vremena, a zatim će sjeme odjednom izrasti.

Postoji priča o kineskom bambusu. Posijete sjeme i čekate pet godina, ali se ništa ne događa. Zatim u nekoliko tjedana, sjeme nikne i izraste bambus. To je jedna situacija. Zatim imamo drugo sjeme, koje stavite u vodu i već sljedećeg dana vidite mladicu. Na ovaj način, na temelju saṃskāra iz nekoliko rođenja, spremnost je kod svakog drugačija. Situacije, vrijeme, i sezona će se pobrinuti za to ako ste posijali sjeme. Ali, ako vi kao roditelji niste posijali sjeme, što onda možete očekivati? Ništa se iz toga neće dogoditi. Ako ste ispunili svoju roditeljsku dužnost i posijali sjeme, morate imati strpljenja čekati pravi trenutak. To je sve što možete učiniti. Prepustiti. Moliti se za djecu i staviti sjeme u zemlju. Jednog će dana sjeme sigurno niknuti!

 

Izvor: Božanski posjet Torontu, Kanada – 11. lipnja 2019., večernji satsang u rezidenciji dr. H.S. Bhata

 

 

TJEDAN 4

Pitanje 4: Kada moji prijatelji izražavaju negativne osjećaje i velike strahove u sebi i vanjskom svijetu, i ja se počnem bojati. Stoga im kažem da Svami je uz nas. Je li to točno?

Svami: To što govoriš je točno. Također im možeš predložiti da vizualiziraju Moju prisutnost, tako će negativnost nestati, a zamijenit će je osjećaji snage i hrabrosti. Na njima je da ulože trud da vizualiziraju, ti im možeš samo sugerirati da vjeruju da je Svami tu.

Jedan svetac u Indiji jednom je rekao: „Postojim samo onoliko koliko čovjek vjeruje u mene.” Isto tako, ako vjeruješ u Mene u potpunosti, Ja sam tu za tebe u potpunosti. Ako djelomično vjeruješ, onda sam i Ja samo djelomično dostupan.

Ako tvoji prijatelji razumiju, vizualiziraju i u potpunosti vjeruju da je Svami uz njih, onda će imati koristi od toga. Možeš im pokazati put prema vratima, ali njihova dužnost je proći kroz vrata.

Dakle, da, možeš ih ohrabriti da tako vjeruju, ali oni moraju vjerovati u potpunosti, 100%. Ako na taj način vjeruju, svi njihovi strahovi i negativnosti sigurno će nestati.

Bio jednom čovjek koji se jako bojao hodati sam. Razmišljao je :”Nešto će mi se dogoditi, netko će me napasti.” Stoga se molio svom guruu.

Guru mu je rekao:“ Ja sam uvijek iza tebe, samo tako razmišljaj. Kad hodaš, ja sam odmah iza tebe, zato se ne boj. Jedini uvjet je – ne okreći se i ne gledaj jesam li tamo ili ne, nemoj sumnjati. Uvijek sam iza tebe. ”

Jednog dana, čovjek je hodao mračnom šumom i u daljini čuo zvukove divljih životinja. Mislio je da ga netko prati i zabrinuo se, ali rekao je sebi: „Moj guru je uz mene. Rekao mi je da je odmah iza mene pa moram nastaviti hodati.”

Međutim, njegov um ga je mamio da se osvrne i pogleda ima li tamo nekoga drugog osim njegovog gurua. Zbog neprestanog straha na kraju se okrenuo i vidio da nema nikoga. Zavapio je: „Moj guru mi je lagao! ”                  

Pobjegao je iz šume spašavajući svoj život i čekao da idućeg dana sretne svog gurua. Zatim je upitao: „Guru, lagao si mi?”

„Zašto, kakvu laž sam ti rekao?” pitao je guru.

„Rekao si mi da ćeš biti odmah iza mene, ali te nigdje nije bilo kad sam se okrenuo i pogledao. ”

Guru je odgovorio: „Kad si se okrenuo i pogledao, ja sam još uvijek bio iza tebe zato me nisi mogao vidjeti.”

Stoga, nemojte sumnjati u gurua. Potpuno vjerujte da ćete uvijek osjećati Njegovu prisutnost.

Jednom Me netko pitao: „Gdje je Bog?”

Odgovorio sam: „Reci Mi gdje On nije.” Ako ste vjernici, Bog je svugdje! On je uvijek uz vas. Ako u to ne vjerujete čak i kad je tu, nećete Ga doživjeti.

Pomogni svojim prijateljima da to razumiju i pomogni im da vjeruju. Vjerovati je jako važno. Vjera je vjerovanje u stvari koje ne vidite. Neke stvari su činjenice: "Taj stol je ovdje, Garry Seaton je ondje" - to su činjenice.  Vjera je drugačija: "Baba je ovdje, Bog je ovdje"- to je vjera. Ne možete Ga vidjeti, ne možete Ga dodirnuti, ne možete Ga držati, ali znate da On je tu – to je vjera.

Samo vjernicima Gospod daje Sebe, a ne ljudima koji raspravljaju sa svim vrstama razmišljanja i logika. To nije put – objasni to svojim prijateljima. Moraju vjerovati da Ja sam uvijek uz njih, tada će nestati sve sumnje i negativnosti. Da su od početka vjerovali da je Svami bio uz njih, bi li uopće razvili bilo kakvu negativnost? Tako to funkcionira. Ako sada vjeruju, izvući će se iz toga.

 

Izvor: Božanski posjet Melbournu, Australija -  2. svibnja, 2019., javni satsang

Pitanja i odgovori, siječanj 2024.

1. TJEDAN
Pitanje: Svami, jako su me nadahnule Tvoje škole i usmjerenost na ljudske vrijednosti. Ja sam pedagog i doista želim unijeti ljudske vrijednosti u škole u kojima radim, ali često osjećam kao da nailazim na zid. Imaš li kakav savjet o tome kako možemo početi mijenjati naš obrazovni sustav, ovdje u SAD-u, tako da bude usredotočen na razvoj karaktera i ljudske vrijednosti?
Svami: Obrazovanje uključuje dvije osobe: učitelja i učenika. Ako želite promijeniti učenika, morate promijeniti i učitelja. Na učenika će utjecati kako se učitelj ponaša i što radi. Stoga, pokušavamo razviti program pod nazivom Guru Vikas, koji učitelje obučava kako vrijednosti uključiti u nastavu i o njima podučavati učenike.
Krene li se službeno, trebat će jako puno vremena da se potreba za tim prizna i da se promijeni način na koji se znanje prenosi. Neslužbeno se može započeti čim se učitelji okupe i odluče da moraju primjenjivati te vrijednosti i o njima podučavati učenike. Na određen način, već ste započeli. Ako želite ići službenim putem, to će trajati jako dugo, tako da od toga neće biti koristi. Umjesto toga, počnite okupljati dobre učitelje, stvorite udrugu, razgovarajte međusobno i inspirirajte jedni druge. Ako se promijeni samo nekoliko učitelja, promijenit će se i učenici. Po uzoru na te učitelje, drugi učitelji će to također početi provoditi u djelo i tako će se širiti. Trenutno se ovaj program provodi u Velikoj Britaniji i još nekim zemljama. Okupi se nekoliko učitelja koji počnu raditi ovaj program i dođe do zamjetne promjene kod učenika.
Onda dođu roditelji i kažu: „Moj sin se sada puno bolje ponaša, mnogo je poslušniji dok prije nije bio ovakav. Što se s njim zbiva?“ Tada shvate da je za promjenu odgovoran učitelj. Po uzoru na to, sve više učitelja i roditelja se mijenja. To je polagan proces, ali u jednom trenutku će dobiti veliki zamah. Ako krenete službenim putem, to se neće dogoditi. To će postati samo još jedna politika, pravilo odnosno propis, koji neće napraviti nikakvu promjenu u obrazovnom sustavu.
Dobri učitelji bi se trebali neslužbeno okupiti i odlučiti da će započeti s radom. Po uzoru na njih, pridružit će im se još neki učitelji iz drugih škola i ovaj rad će se polako proširiti na ostatak zemlje.
Izvor: Božanska knjižica, 24. lipnja 2018. | Los Gatos, Kalifornija

2. TJEDAN
Pitanje: Kršćani se nadaju da će, nakon što umru, otići u raj, iako neki mogu otići u pakao. Budisti govore o 'zapadnoj čistoj zemlji', kamo idu dobri ljudi, te o paklu. Čitajući Tvoje knjige primijetio sam da uglavnom govoriš o sadašnjosti, a ne baš mnogo o raju ili paklu. Što se točno događa kada ljudi umru?
Svami: Baš kao što ima mnogo država na zemlji, tako ima i mnogo mjesta koja postoje izvan dosega vašeg vida. Kada živite u tijelu, možete vidjeti samo stvari koje je moguće doživjeti kroz tijelo. Međutim, ima mnogo svjetova koji postoje izvan ovoga, a koji su poznati samo yogijima, jer su puno puta bili tamo i vratili se, pa su vidjeli i upoznali te druge svjetove.
Živeći u ovom svijetu, vaše iskustvo je ograničeno. Sjedeći u ovoj sobi, ne možete vidjeti dalje od ovih zidova, a ipak cijeli grad postoji vani. Dok živite kao ljudi, imate ljudska iskustva. Vi niste jedno, već troje: tijelo, um i duh. Nakon što se tijelo odbaci, um i duh i dalje nastavljaju postojati. Baš kao što se pijanice sprijateljuju s pijanicama, a sveci sa svecima, dobar um nalazi druge dobre umove s kojima živi, a loš um nalazi loše umove s kojima živi. Svi umovi koji su nečisti, sebični i pohlepni nagurat će se na mjestu zvanom pakao. Svi dobri umovi koji su napustili tijelo okupit će se na mjestu koje se zove nebo. Što rade kad se tamo sretnu? Razgovaraju o tome što su učinili u svojim životima, sagledavajući što su napravili dobro, a što pogrešno, te iz tih iskustava uče. To je kao kad se vraćate u učionicu, nakon napravljene zadaće. Tako se i oni ponovno rađaju i vraćaju se u školu života.
Kinezi dosta dobro znaju takve stvari. Imaju mnogo obreda za molitvu za preminule duše kako bi mogle stići u raj i biti u miru. To znanje je od davnina prisutno u čovječanstvu. Ipak, neki ljudi mogu svojom sebičnošću sadašnjost pretvoriti u pakao. Ne moraju ići nekamo da bi iskusili pakao. Zaboravi na sve to. Sve što trebaš zapamtiti je da je raj sve voljeti, a pakao sve mrziti.
Tu sam u svakome od vas. Umjesto da Me tražite vani, pogledajte unutra, gdje prebivam. Sjednite u meditaciju i stalno mislite na Mene. Ja ću odgovoriti na sva vaša pitanja; Vodit ću vas iznutra. Ne morate nikamo ići. Malom djetetu treba majčina pomoć kako bi naučilo hodati. Isto tako, potrebna vam je pomoć ljudi koji imaju znanje, ali razumijevanje trebate razviti kroz vlastitu praksu. Na kraju ćete morati hodati sami.

Izvor: SSS Uvacha Svezak 14, 3. listopada 2015

3. TJEDAN
Pitanje: Svami! Kako u svakodnevnom životu uspostaviti ravnotežu između svjetovnih aktivnosti i duhovnosti?
Svami: Sve radnje koje izvodite su duhovne. Nema razlike između svjetovnih i duhovnih radnji! Sve misli, riječi i djela koja činite, trebate činiti zbog ljubavi prema Bogu i to će ih pretvoriti u duhovne radnje.
(Obraća se ženama) Kada dolazite u ovu dvoranu, nosite dobar sari. Zašto oblačite sari? Ne činite to zbog drugih. Mali čin nošenja sarija postaje duhovan, ako to radite s osjećajem: „Ja sam Svamijeva kći. Želim da Svami bude sretan, kad me pogleda. Zato nosim sari.“ Kada budete koristili razlučivanje kako biste došli do zaključka hoće li se Svamiju svidjeti vaši postupci ili ne, tada će svi vaši postupci postati duhovni. Zapravo, po Mojem mišljenju, ne postoji ništa što se zove 'svjetovno'. Sve je duhovno. Međutim, kada učinite sebično djelo, ono postaje svjetovno djelo. Sunčeva svjetlost, koju je Bog stvorio nema boju, ali kada prolazi kroz staklo u boji, vidite različite boje. Isto tako, sebičnost boji vaš pogled na svijet.
Kada dobijete djecu, morate ih odgajati. No, tko su ta djeca? Oni su Jeevatme, pojedinačne duše. Ova aktivnost također postaje duhovna, ako je radite s osjećajem: „Moja odgovornost je dovesti ih do Paramatme, Vrhovne Duše. To je moja dužnost koju moram ispuniti s ljubavlju.“ Uskogrudno je misliti: „Ovo je moj posao, a ono je tuđi posao ili ovo je uredski posao, a ono kućanski.“ Kada sve radite zbog ljubavi prema Bogu, sve postaje duhovno. Tada se neće javljati pitanje svjetovnog i duhovnog. Sve će biti produhovljeno.

Izvor: SSS Uvacha Svezak 11, 31. svibnja 2015. – Muddenahalli

4. TJEDAN
Pitanje: Pomaže li nekome znanje o prošlim životima u sadašnjem duhovnom napretku?
Svami: Prvo i najvažnije, morate znati da ste svi vi imali prošlost. Nitko od vas nije došao ovamo tek tako, a da nije imao prošle živote. Osnova vašeg današnjeg života leži u onome što ste učinili u prošlosti. Na primjer, ako ste danas u desetom razredu, morate imati završen deveti, osmi, sedmi, šesti i peti razred te osnovnu školu. Sve što ste naučili u nižim razredima, to ste donijeli sa sobom u deseti razred, gdje danas učite. Dakle, ako ste dobro učili u prethodnim razredima i radili domaću zadaću te ako ste sve razumjeli i uspješno položili ispite u cijelosti, tada ste mogli napredovati u sljedeći razred u kojem danas učite. Ako u desetom razredu imate velikih poteškoća s razumijevanjem, to znači da niste dobro učili u devetom, osmom ili sedmom razredu. Niste marljivo učili ili radili domaću zadaću.
Zbog toga se danas pri učenju naprežete ili učite s lakoćom. Sve ovisi o tome kakvi ste bili u prošlosti. Stoga, to što ste danas definitivno je odraz onoga što ste bili u prošlosti. Uistinu nije potrebno znati pomaže li vam to ili ne, jer prošlost je prošlost. Svamijeva filozofija glasi: prošlost je prošlost, zaboravite prošlost. Možda ste u prošlosti radili mnoge stvari koje danas baš ne bi bile nadahnjujuće. Mogli biste saznati za stvari koje ste učinili, svjesno ili nesvjesno, poput ranjavanja ili povrjeđivanja drugih ljudi odnosno počinjenog grijeha. Kad biste saznali za sve te stvari, to bi moglo imati negativan utjecaj na vaš um. Zbog toga biste se mogli osjećati krivima te o sebi imati više negativno nego pozitivno mišljenje. Stoga, uvijek kažem: „Prošlost je prošlost, zaboravite prošlost.“
Što god se dogodilo, znajte da je to nešto što vam je pomoglo da postanete ono što ste danas. No, sadašnjost je najvažnija jer njome raspolažete. Ne možete vratiti vrijeme koje je već prošlo. Sadašnje vrijeme, koje je vam je dano, jedino je bogatstvo koje imate. U slučaju da vam je trenutno teško učiti, jednostavno trebate shvatiti da u prošlosti niste bili dobar učenik. Stoga, ako u sebi danas imate previše ljutnje, negativnosti, mržnje, ljubomore ili želja, to znači da u prošlosti niste živjeli u skladu s načelima duhovnosti odnosno težili Bogu ili Mu bili predani. U tome leži razlog zašto vas sve to toliko muči. Znači da još trebate dodatno usavršavanje. Toliko znanja vam je sasvim dovoljno. Ako stalno gledate unatrag, kako možete hodati prema naprijed? Udarit ćete u nešto i pasti. Stoga, gledajte i hodajte prema naprijed. Prošlost je prošlost, zaboravite prošlost. Budućnost je neizvjesna i zato o njoj ne brinite. Sadašnjost je sveprisutna i to je za vas najvažnije.
Nemojte raditi sve te stvari koje mladi sada rade, kako bi saznali što se u prošlosti dogodilo, kao što je podvrgavanje regresivnoj terapiji ili hipnoterapiji. Za mene je to samo prazna znatiželja koja uopće puno ne pomaže. Međutim, ako si dopustite potpuno i neprestano, živjeti u sadašnjem trenutku, bez da i trenutak izgubite u beskorisnim djelatnostima, onda definitivno možete poboljšati sadašnjost, koja će kreirati vašu budućnost. Sjeme posijano u prošlosti danas postaje biljka. Način na koji se danas brinete za biljku, odredit će kakvo će drvo sutra postati. Svatko ima prošlost i u to nema sumnje. Umjesto da krenete kopati po prošlosti, gubeći vrijeme u pokušajima da saznate tko ste bili prije, pokušajte saznati tko ste sada. Već danas možete spoznati tko ste i što je vaše istinsko Sebstvo. Budite u dobrom društvu, učite od plemenitih i mudrih, koji su iskusili istinu i iz njihovog iskustva crpite dobrobit i napredak. To je najvažnije.

Izvor: Božanska knjižica, 3. kolovoza 2018. (navečer)|Sa susreta mladih Azije i Pacifika | Kuala Lumpur, Malezija

New Official Website Links

Log In or Register