Pitanja i odgovori sa Sadguruom Sri Madhusudanom Saijem – 15. travnja 2022., Singapur
- Objavljeno u DOGAĐAJI U SVIJETU
- Napisao Editor.hr
- Komentirajte prvi!
Pitanja i odgovori sa Sadguruom Sri Madhusudanom Saijem – 15. travnja 2022., Singapur
Pitanje: Gdje je Sathya Sai Baba?
Svami: Prvo morate naučiti nekoliko stvari o Sathyi Sai Babi. Trebali biste razumjeti neke osnovne stvari o Njemu, Njegovoj osobnosti i samoj Njegovoj svrsi. Ako gledate vrlo, vrlo ograničeno, mislit ćete da postoji nekoliko ljudi, da se pojavilo nekoliko Avatāra tijekom vremena. Vi vidite kako se ta božanska svijest manifestira na izvjestan način, iako bi se mogla izraziti u potpunosti, u cijelosti. S druge strane, ona se očituje u svima nama. Očituje se u stolu, stolici, cvijeću. No rijetki su slučajevi kad je božanska svijest sposobna manifestirati se u potpunosti, bez ikakvog razvodnjavanja, bez ikakvih ograničenja. Božanska bića dolaze uvijek iznova i svi znamo da su to avatāri. Pūrṇāvatāra je onaj koji može izraziti tu božansku svijest i koji također dolazi sa svojim vlastitim moćima i manifestacijama.
Ako, dakle, gledate na taj način, ta božanska svijest poprimila je oblik, najljepši, najdražesniji oblik, s kojim je lako raditi i razgovarati, uz koji je lako biti i koji je lako voljeti. Poprimila je oblik kako bi mogla privući ljude ovoj velikoj ideji duhovnosti i poučiti ih tom principu. Dakle, morate zapamtiti da se božanska svijest manifestira kao osobnost na ovoj zemlji s određenom misijom ili ciljem. No često to vidimo obrnuto. Kažemo: „Rāma je Bog“, ali ne kažemo: „Bog je Rāma“. Ne želimo to reći. Kažemo: „Kṛšṇa je Bog“ jer poznajemo Kṛšṇu. Ne poznajemo Boga. No vidite, to je povezano. Pa ipak, ne kažemo: „Bog je Kṛšṇa“. Na isti je način većina nas stalno govorila: „Sathya Sai Baba je Bog“, što je istina. No veća je istina, prava istina da je Bog Sathya Sai Baba. Bog je bio, jest i bit će. Ovo je krajnja vedānta. To je, dakle, prva stvar.
Kad se božanska svijest manifestirala radi nas kao osoba, kao guru, kao vodič, kao Bog, ona nas je vodila, povela nas je na ovaj put. Tako je počelo putovanje. Kao što kaže Konfucije, kad je učenik spreman, pojavljuje se guru. No kad je učenik zaista spreman, guru nestaje. Dakle, u nekom trenutku više nismo mogli nastaviti s tom idejom da nešto činimo samo zato što nam je tako rečeno, što se od nas tako tražilo (jer u protivnom ne bismo ništa učinili). Tu je počela tranzicija. Mislim da ni ja oko Gurupurnime 2019. nisam baš bio spreman. Nikada ni na što nisam bio spreman na samom početku. Uvijek sam, na neki način, bivao gurnut u sljedeću stvar, a da je nisam bio ni svjestan. Zapravo, morao sam pristati na nju. Posvećeni smo svome cilju.
Zato kažem da gurudakšiṇā ne znači nuđenje cvijeća za svaki Samādhi (na godišnjicu napuštanja tijela; op. prev.). Gurudakšiṇā znači poštovanje guruovih riječi. Tako je počelo i kako je vrijeme prolazilo, postajalo je sve očitije da se mora ovisiti o božanskoj svijesti jer je u njoj istinska svrha. I na taj je način obuka obavljena. Polako, polako, polako... ovisite o svojoj božanskoj svijesti.
A onda ćete znati – uvijek ste imali potvrdu prisutnosti. I prisutnost se polako počela spajati sa sviješću. Što se zatim događa? Kad prebacite vodu iz jedne posude u drugu, kad voda promijeni posudu, ona izgleda drugačije. Iz plave čaše prešla je u žutu čašu. No voda je ista. Kad je pijete, znate da je to ista božanska svijest. Oni koji su poznavali ili znaju Sathyu Sai Babu, prirodno su se s Bogom povezali na taj način. Oni koji znaju Isusa – danas je Veliki petak – na taj se način povezuju s Bogom. Za njih je Bog takav. Na kraju, što je Bog? Kao što sam rekao, to je božanska svijest na razini vedānte, najviša nesebična Ljubav. Dakle, kad se dogodio taj prijelaz, definitivno sam se osjećao vrlo nervozno, na neki način i izgubljeno, s puno pitanja. Znao sam da će ih puno biti i postavljano, da će se pojavljivati mnoge sumnje, što ne bi bilo ništa novo. Bilo je pitanja i sumnje su se dizale, no mi smo samo slijepo slijedili. Tamo je bio netko kog je valjalo slijediti. A onda odjednom – više ne vidite nikoga ispred sebe. Osjećate se kao dijete izgubljeno na nepoznatom mjestu.
No onda nastavljate slušati svoju unutarnju svijest. Ona vam neprestano govori – to je ono što jest, to je ono što jest, to je ono što moraš učiniti. Ne možete je zanemariti jer je tako glasna i jasna. I tada je počelo. Dakle, samo sam morao vjerovati toj božanskoj svijesti. Tako mi je bilo rečeno još na početku – ovo će trajati deset godina, nakon toga više neće biti tako. Vjerovao sam da ću se nakon deset godina vratiti na uobičajeno. Nismo znali da se ovo planira. Ovih deset godina bilo je, međutim, poput prijelazne faze u kojoj željezo koje dugo ostaje blizu magneta na koncu i samo postaje magnet, magnetizira se. To je prijenos božanskosti. Imena, načini, stvari će se promijeniti jer se božanskost sada manifestira kroz drugi oblik i ime koji imaju svoju vlastitu osobnost. U nekoj mjeri je različito, u nekoj je isto. No kao što ste rekli – ako kušate, znat ćete. Ako samo gledate u to, nećete znati. Morate kušati. Kušati znači stvarno blisko surađivati, nastojati razumjeti i ne dolaziti s već uvjetovanim umom. Kad dođemo s nekim uvjetima, gubimo Boga. Ako dođemo bez ikakvih uvjeta, pronalazimo Boga dok pucnemo prstima.
Nije to bilo lagano iskustvo u početku, no sada znam da je tako trebalo biti. Predajete se božanskom, ono preuzima, ono čini kroz vas što god želi, a vi se ne ubacujete jer ne dopuštate svome umu da mu stane na put. Ovo će biti sudbina svih vas, prije ili kasnije. Budite spremni. Ne kažem da ćete svi moći tvrditi: “U mene je ušao Sathya Sai Baba.” Vidite, sve je to samo način da se stvari objasne. Bila je to božanska svijest koja se iznenada probudila, a onda je počela raditi ono što je trebalo, s tom osobnošću Sathye Sai Babe koja je bila katalizator za stvaranje ove promjene. Katalizator ništa ne čini, samo pokreće reakciju, zatim pomaže da se ta reakcija dovrši i potom izlazi iz nje a da se sam uopće nije promijenio. Takav je Bog, takva je božanskost. Ona zapravo priziva vašu vlastitu unutarnju božanskost da učini ono što treba učiniti. U nekoj je mjeri to ista božanskost, u nekoj je različita. Je li to jasno? O. K., razmislite o tome.
Pitanje: Mnogo je mladih jako vezano za Sathyu Sai Babu. Rekli ste da je On u svima nama. Gdje je On sada? Molim vas, objasnite nam.
Svami: Vidite, On je božanska manifestacija. Ako zatvorim oči i mislim na Njega, i dalje Ga mogu vidjeti ovdje. No On odlučuje ne govoriti. On samo promatra i traži od mene da nastavim dalje i učinim ono što treba učiniti. Ni danas ne znam kamo idu moje ruke, moje kretnje, moj govor ili misli. Ali jasno znam da se to ipak malo razlikuje od onoga što je bilo ranije. Ranije sam u sebi jasno mogao osjetiti Njegovu energiju, Njegove namjere, Njegove metode, Njegove postupke. Sada jasno vidim da to više nije to. Ta božanskost koja sada djeluje neutralan je entitet. Vidite, kad god postoji neko pitanje, neka sumnja, kad god je On potreban, On je tu, Njegova prisutnost je uvijek tu. Božanskost brzo poprima taj oblik i dolazi vam. Ako se molim Kṛšṇi, vidim i Kṛšṇu, no to ne znači da Kṛšṇa cijelo vrijeme djeluje kroz mene. Božanskost je tu cijelo vrijeme. Koji god oblik želimo štovati, ona se očituje.
Svođenje Sathye Sai Babe na pojedinačnu osobu s oblikom koji se pojavljuje na određenom mjestu vrlo je ograničeno razumijevanje Njegove istine. S druge strane, onima koji su vezani za Shirdi Babu pa mu se još i danas mole, On će doći samo kao Shirdi Baba. Neće ih zbunjivati nekim drugim imenom i oblikom jer ih želi povući na duhovni put. Nekom drugom doći će kao Sathya Sai Baba. Nekom će doći kao Isus, Kṛšṇa, Rāma, no to je ista božanska svijest. To ne smijemo zaboraviti. Nažalost, mnogi se tako jako vežu za ime i oblik da to počinje graničiti s fanatizmom. “Samo to je istina, ništa drugo. Sve drugo je lažno.”
Takav si pristup ne možemo dopustiti. Moramo biti smioni, šireg duha, i uvijek zahvalni božanskosti što je preuzela ime i oblik i ograničila se kako bi vodila ljude duhovnim putem. Bez toga bismo bili izgubljeni. No to je imalo i veću svrhu – poučiti nas kako i običan čovjek, ako je samo spreman predati svu svoju sebičnost, također može dosegnuti izvanredne visine. Vidite, ovo je bila još važnija lekcija tog života.
Silazak božanskog lekcija je kojoj nas je poučio kao prvi Avatār. Uzdizanje čovjeka kroz ljudsku “posudu” veća je lekcija. To je ono što svi moramo naučiti i to će biti naše istinsko odavanje počasti. Nema smisla ponavljati: “Ja sam poklonik, ja sam poklonik” i trajno prepričavati što je On učinio te kako je i kada nešto učinio. Koji je smisao toga? Na taj način niti išta pridonosite Njegovoj slavi niti išta oduzimate od nje, ništa se ne događa. Ono što je bitno jest što se vama događa jer se Njegova slava proslavlja kroz vašu slavu. On je slavljen onda kad vi spoznate svoju božanskost i krenete ovim putem. Stoga, ako ste još uvijek vezani uz oblik i ime i želite služiti obliku i imenu, tada činite ono što On kaže. To je sve što pokušavam reći. Inače, vaša je božanskost tu, s vama. Blagoslova ima u izobilju. U konačnici će svi morati koračati tim putem. To je kao da izgubite roditelje i njihovo vodstvo – morate nastaviti tim putem pamteći riječi roditelja.
Pitanje: Nastavili ste misiju Sathye Saija nakon što je napustio Svoj smrtni omotač. Hoćete li je na sličan način predati Premi Saiju?
Svami: Oh. Jeste li pitali što je Prema Sai, tko je Prema Sai, koja je ideja Prema Saija? Svatko od nas je Prema Sai sve dok se ta ljubav manifestira u nama. Nemojte čekati da netko ponovno dođe i uzme vas za ruku. Nemojte si dopustiti da budete zakinuti zbog ideje da će vas netko prevesti preko, a vi ćete samo sjediti i gledati predstavu. Dakle, sve što znam jest da se može dogoditi, a i ne mora, stoga je bolje da za koračanje naprijed ovisite o vlastitim stopalima. Nemojte više ovisiti o mogućnosti da će netko doći i nositi vas. Ono što znate, to znate. I zato se morate potruditi. To je sve što bih rekao. Ništa nemam, ništa nisam dobio niti ikome išta predajem. Ovdje sam samo kako bih odradio svoj dio. Ono što se događa oko mene dijelom je mene. A to što se događa nije pod mojom kontrolom niti ja na to utječem. Ja samo činim ono što moram činiti. Ono što se vama događa ovisi o vama. O. K.? Dakle, ništa nisam naslijedio niti ću išta prenijeti. Ja sam samo katalizator koji je ušao u sustav kako bi činio ono što čini i zatim izišao. Sustav će nastaviti dalje.
Pitanje: Svami, kako da u ovo uvedemo ljude koji nas okružuju, a koji možda ne vjeruju u sve to? Kako da nastavimo koračati ovim putem ako nas, recimo, prijatelji i obitelj ismijavaju ili ne vjeruju u to što radimo?
Svami: Što će ih natjerati da povjeruju u to? Vi recite. Vi recite meni. Što će ih natjerati da povjeruju da ste na pravome putu? Što će ih natjerati da povjeruju da je to što radite ispravno? Što je to što biste trebali jasno pokazati u svom životu kako biste ih natjerali da povjeruju u to? Na koncu, ako su oni vaši istinski prijatelji i istinski članovi obitelji, zar vas ne žele vidjeti sretnima? Zar vas ne žele vidjeti mirnima? Zar vas ne žele vidjeti zadovoljnima? Žele li vidjeti kako se borite, kako ste tjeskobni i brinete se? Ne. Ne ako su pravi prijatelji. Pravi bi prijatelji trebali uočiti da ste sretni. A ako vas to što radite čini sretnima, kako je moguće da oni ne vjeruju u to što radite? Naravno, ako vas to zaista čini sretnima. Dakle, to je ideja. Ako jasno pokazujete i izražavate tu sreću u svemu što radite jer to radite iz srca, pravi će prijatelj to prepoznati, dok će lažni u tome pronalaziti nedostatke. Zato definirajte tko su vaši prijatelji, tko je vaša obitelj, tko su vaši rođaci. Tko bi trebao biti vaša obitelj, prijatelji i rođaci? Tko bi se trebao radovati vašoj radosti? Ako služenje i požrtvovnost vas čine radosnima, tada bi i oni trebali pronaći radost. Ako je ne pronalaze, ako pronalaze mane, tu onda postoji pouka za vas.
Vi tada znate da vam oni nisu pravi prijatelji. No ako nastavite činiti te ispravne stvari, oni koji vas stvarno vole, koji žele da budete sretni, pridružit će vam se na tome putu. Vide li vas sretnima s onim što radite, postat će dio toga. Želite li im predstaviti ovu ideju, potpuno novim osobama, ne morate početi s Bogom. To je viši koncept koji dolazi u kasnijoj fazi. Započnite s pojmom služenja. Svi razumiju služenje. Svi znaju da ima gladnih, da ljudi trebaju hranu, sklonište, odjeću, obrazovanje. Zar ne činimo dobro svijetu? To svi razumiju. Počnite s tim. Neka sami otkriju razlog zašto sve ovo radimo. Neka se neko vrijeme razvijaju s nama, a onda će otkriti tko je naš učitelj, od koga i odakle dolazi nadahnuće. Neka to sami otkriju, ne počinjite vi s tim. Vi počnite služenjem. Počnite s dobrotom. Iz tog je razloga netko pitao u Njemačkoj: “Kako da se predstavimo?” Oni neće razumjeti karmu, neće razumjeti reinkarnaciju. Što im u Njemačkoj možete reći? Ideja je, dakle, bila – nemojte predstavljati učitelja nad učiteljima, predstavite slugu nad slugama.
Zašto je On sluga nad slugama? Zato što On služi ljudima cijelo vrijeme. “Slijedimo Ga zato što smo inspirirani ovom idejom služenja” – tako se trebate predstavljati. Nemojte se ovako predstavljati: “Znate, ako odete onamo i štujete Ga, za dva mjeseca dobit ćete promaknuće”, ili: “Ako odete na to mjesto, za šest mjeseci ćete se oženiti.” Molim vas, nemojte ljudima davati takve pogrešne ideje. Recite im: “Ja sam sljedbenik jer me nadahnula ideja služenja i dobrote, iz istog razloga i vi to možete slijediti. Morate li imati neke kvalifikacije? Ne morate, potrebna je samo voljnost, spremnost da se nešto učini.” Ako vas pitaju: “Trebamo li poput vas nositi neku posebnu odjeću, stavljati vibhuti ili znati neke bhajane?”, recite im da ništa od toga nije potrebno. Jednom nas je neka grupa poklonika iz Sirije obavijestila: “Odvojili smo se od glavne organizacije, sada se želimo pridružiti vašoj organizaciji.” Poslali su mnogo e-mailova našem Narasimhi Murthyju. “Molimo vas, recite nam kako se možemo pridružiti organizaciji u Muddenahalliju.” Odgovorio sam Narasimhi Murthyju: “Reci im da ovdje nema organizacije kojoj bi se mogli pridružiti. Svi su samo pojedinci koji čine dobra djela. Postoji povjerenstvo koje vodi nekoliko ustanova, ali ne postoji organizacija u kojoj bi mogli postati predsjednik, koordinator ili bilo što drugo. Neka se ne zavaravaju da ovdje mogu doći na neku poziciju.”
Nema organizacije. Svaki pojedinac je organizacija. Postavili smo neke ljude u ulogu koordinatora jer netko mora prihvaćati upite i odgovarati na njih. Samo radi toga. To ne znači da je netko veći ili manji, da je iznad ili ispod. To bi trebalo biti vrlo jasno. Ne želimo još jednu zbrku. Kad dođu novi ljudi, promatraju vas, žele znati kako radite, kakva je struktura. Što ćete im reći? Svi smo mi sluge. Zapravo, čak ni sluge. Sluge smo sluga. Rečeno nam je da na taj način živimo. Zašto biste trebali služiti? Zato što je to istinski izraz duhovnosti. Ne postoji drugi razlog zašto služimo. Ako ste duhovni, tu duhovnost morate izraziti kroz služenje. Ovo je za nas prirodan način života. Tome su nas naši gurui poučili pa to slijedimo. Siguran sam da nitko razuman neće prigovoriti ovoj ideji. Svi će reći da je to dobra zamisao, dobra stvar, a hoće li sami sudjelovati u tome, to je drugo pitanje. Ako su dobri prijatelji, neće vas ismijavati niti vam smetati. Dajte novi smisao tome kako i zašto nešto radite.
Pitanje: Kako usmjeravati djecu kod kuće i kako im približiti put samospoznaje, naročito u ovom digitalnom dobu gdje je negativnost na vrhuncu, a stvari koje odvlače pozornost veoma pristupačne?
Svami: Kad mi je jednom netko rekao: “Moje dijete je stalno na video-igricama ili gleda sadržaje na pametnom telefonu”, pitao sam ga tko je njegovu djetetu dao u ruke pametni telefon. “Je li ga samo otišlo kupiti? Ne, Vi ste mu ga dali. Trebate biti svjesni što će mu to učiniti. Ako mu ga već dajete – što je današnja potreba, tu je online nastava, sve to razumijem – onda ipak trebate preuzeti odgovornost i paziti da to dodatno ne ometa dijete.” Dakle, roditelji su razlog zašto je dijete takvo kakvo jest, oni su odgovorni. No nemojte postati roditelji-diktatori, to je druga krajnost u koju odlaze roditelji, zar ne? Morate pronaći srednji put. Morate postupati ispravno. Nemojte ih previše izlagati svemu; dajte im stvari, ali im sve ograničite. Odredite im koliko će vremena provesti ispred televizora, koliko će vremena posvetiti sportu ili zabavi. Omogućili ste tom djetetu da se rodi, stoga je vaša glavna odgovornost odgojiti ga. Ne možete to prenijeti na drugoga kao što se prenosi u digitalnom mediju. Dijete morate zabaviti i zadržati ga angažiranim. To je vaša glavna odgovornost.
Zato vam kažem da morate mnogo vremena provoditi sa svojom djecom. Morate učiniti da im s vama bude zabavno, da se vole igrati s vama, razgovarati s vama, diskutirati s vama, umjesto da im samo proslijedite telefon i riješite ih se jer imate puno uredskog posla ili drugih stvari koje trebate obaviti. To je bijeg od odgovornosti. Jednom kad ste odlučili postati roditeljima, posvetili ste se ideji roditeljstva. To je ogromna odgovornost. Ako dijete odgojite pogrešno, uništavate društvo. Ako odgojite ispravno dijete, iskupljujete društvo. Dakle, vaša je prva i glavna dužnost kao roditelja pravilno odgajati svoju djecu. To znači da morate više vremena provoditi s njima kako ona ne bi previše vremena provodila na društvenim mrežama koje im odvlače pozornost. Morate posvetiti puno kvalitetnog vremena svojoj djeci. Morate se baviti njima. Nemojte ih jednostavno prepustiti nekim osobama iz medija da ih one zabavljaju. To je jako pogrešno. Odgovorni ste za svoju djecu.
Pitanje: Svami, u Katha Upanišadi (kaṭhopaniṣad) se spominje da ako jedan član obitelji postane jñānī, i drugi mogu postići isto. S obzirom na to da smo svi rođeni u istoj obitelji, nismo li povezani karmom? Ako je tako, kako onda zajedno postići ostvarenje?
Svami: Da, povezani smo karmom. Zbog neke želje iz prošlosti, nekog neispunjenog očekivanja, rađamo se u određenoj obitelji i postajemo članovima te obitelji. Tako funkcionira zakon. No kada netko iz te obitelji postigne jñānu, on nadahnjuje i ostale da krenu na taj put. Način može biti različit, a možda im ni njihova karma neće dopustiti da odmah postanu jñānīji. Majka može roditi četvero djece. Jedno može postati liječnikom, drugo inženjerom, treće odvjetnikom, a četvrto besposličarom. To je moguće. No sve ih je spojila karma. Oni, međutim, osim zajedničke imaju i svoju vlastitu, individualnu karmu, koja ih također vodi na njihovom putu. Dakle, dok bi vaša duhovna karma vas mogla odvesti na božanski put, oni bi mogli imati još neku svjetovnu karmu s kojom se moraju nositi. Vaša prisutnost u obitelji sigurno će ih potaknuti da krenu na ovaj put. Možda neće postići ostvarenje isti dan kad i vi niti u ovom životu, no vi ćete im svakako pomoći da krenu na taj put. Zato naši sveti spisi kažu da ni najmanji trud koji uložite na ovom putu neće biti uzaludan. Nikada neće biti poništen niti će prouzročiti štetne posljedice. Dakle, ako se u nekoj obitelji rodio jñānī, ili je postao jñānījem u tom životu, on će uvijek biti nadahnuće za ostale članove obitelji. Oni mogu, ali i ne moraju biti u stanju prevladati svoje prošle karme tako brzo kao vi, no s vremenom će se pokazati korist koju su imali od vašega društva.
Vidite, Buddha je napustio svoju obitelj, svoju ženu i dijete, zar ne? A onda je nekoliko godina kasnije, kad je Buddha već postao Buddhom, njegova žena prevladala svoj bijes i sve svoje frustracije zbog toga što ju je napustio usred noći i ostavio je da se sama brine o njihovoj bebi. Tada je već razumjela Buddhin život, shvatila je kako je pomogao tolikim ljudima i osjećala je duboku ljubav i poštovanje prema njemu. Divljenje, a ne više ljutnju. I kad joj je Buddha došao u posjet nakon dugog putovanja zemljom, dovela mu je i predala njihovog sina Rahula. Nije mu prišla kao supruga, već kao poklonik. Mnogi od nas ne znaju da je i Buddhin sin također postao redovnik. Znamo samo prvi dio priče u kojem je Buddha napustio svoju ženu, pobjegao od dužnosti i slično. Koliko je to bilo pošteno? Kasnije je njegova žena shvatila njegovu veličinu, dovela mu sina i predala mu ga. To je ono o čemu sam vam govorio – jñānī je u stanju i druge povesti na taj put. To se možda neće dogoditi u isto vrijeme, istoga dana, ali jednom hoće.
Pitanje: Svami, mogu li ti postaviti pitanje o karmi? Možemo li samo ponavljati tvoje ime pa da se sva naša karma očisti?
Svami: Ne.
Pitanje: Kako da se predamo, ne brinući se ni zbog čega? Što se tada događa s dnevnim aktivnostima i karmom?
Svami: Vi mislite da nad onim što ste učinili u prošlosti u ovom trenutku nemate kontrolu jer je već svršeno. Dakle, imamo tri vrste karme. Jedna je prošla karma čiji su rezultati već ovdje, ali će se pokazati tek kasnije u životu. Druga je ona čije posljedice upravo proživljavamo. Treća je ona koju sada stvaramo, a čije posljedice ćemo iskusiti u budućnosti. Kad postanete Božjim poklonikom, dogodit će vam se dvije stvari. Prvo, što god budete činili, to više neće biti karma koja stvara posljedice. Zašto? Zato što ćete sve predavati Bogu. Dakle, jedna trećina vaše karme će, da tako kažem, biti zbrinuta jer barem od tog trenutka nadalje više nećete ići pogrešnim putem i stvarati sebi bijedu u budućnosti.
Ali što učiniti s druga dva dijela? S onim što upravo proživljavam jer su to plodovi onoga što sam učinio u prošlosti, od kojih ne mogu pobjeći? Tada vam Bog daje snagu da prođete kroz to. Daje vam ispravan stav. Ne žalite se, ne plačete, nikoga ne krivite. Prihvaćate to, razumijete, učite iz toga i rastete. Budući da ste se predali i da sve prinosite Bogu, ne činite više ništa što bi značilo ponovno nakupljanje posljedica. No postoji jedan skup karme koji još uvijek leži tamo negdje i koji će donijeti plodove u nadolazećim vremenima. Što se s tim događa? Naši sveti spisi kažu da su onome tko je postao jñānī karmičke posljedice koje se tek trebaju oblikovati u ovom životu na neki način poništene. To je slično sjemenu izgorjelom u vatri – ono više nema snage proklijati. To je, rekao bih, dobra okolnost kod postajanja jñānījem, veliko ohrabrenje.
Ono kroz što trenutno prolazite ne možete iznenada zaustaviti, no možete naučiti kako se nositi s tim. Mudrost u vezi toga dat će vam duhovnost. Ona će vam također omogućiti da više ne stvarate pogrešne karme i ne patite u budućnosti. Ona i o tome vodi računa. Ostala je još ta jedna nedovršena stvar, ono što će naići jednoga dana u vaš život. No za jñānīja su, kako se tvrdi u našim svetim spisima, i te karme uništene. Uništene u smislu da je njihova moć izgubljena. Za to se brine Bog koji ih – kao krajnji udjelitelj i karmi i njihovih posljedica – otpušta. To je razlog zašto u duhovnosti trebate ponavljati ime i vjerovati u Boga – kako ne biste stvarali pogrešne karme za budućnost. Sadašnje karme sposobni ste otrpjeti zahvaljujući ispravnom stavu smirenosti, a one koje bi tek trebale postati plodom u vašem sadašnjem životu, čije posljedice biste tek trebali iskusiti, one su poništene Njegovom milošću. Dakle, ne samim ponavljanjem imena. Što znači ponavljanje imena? To znači biti vjeran tom određenom božanstvu i činiti ono što će to božanstvo učiniti zadovoljnim.
Ponavljanje imena nije puko mehaničko recitiranje, to ne pomaže. Mnogi ljudi dok ispisuju Božje ime sve vrijeme razmišljaju o svome poslu ili o nečemu drugom; kažem vam, sami sebi stvarate novu karmu radeći takve stvari. Na taj način varate i Boga i sebe. Dakle, ideja je predati se Bogu i činiti sve za Božju sreću. To je ideja predanosti. Ponavljanje imena natjerat će vas da se sjetite Boga, da se sjetite da Mu se morate predati i da morate učiniti sve kako biste Mu ugodili. Zbog toga je važno ponavljanje imena. No ono ne jamči da će vaša karma nestati. Ono pomaže u mjeri u kojoj ćete to iskoristiti kako biste se predali Bogu. Podsjeća vas da Mu se morate predati. Zbog toga je to važno.
Pitanje: Svami, mladi su svjesni da smo ovdje kako bismo očistili karmu. Stvara li brak karmu? Trebaju li se mladi ženiti?
Svami: Pitajte Narasimhu Murthyja. Dobijete li dobru ženu, oženite se jer je Bog na taj način osmislio društvo. Tako svijet funkcionira. Dharma (ispravnost), artha (svjetovni dobitak), kāma (ispunjenje želje) i mokṣa (oslobođenje) su tu, zar ne? Dakle, pomoću dharme i arthe ispunite ispravne želje i dosegnite mokṣu. Sve je tu. Brahmacarya, gṛhastha, vānaprastha, to se podrazumijeva, no važan je pravi partner. Ako je partner pogrešan, postaje preprekom na putu. Pitanje koje postavljate jest kako izabrati partnera. Dakle, treba li se ženiti ili ne? Svakako da, ako će vam to pomoći da duhovno rastete i postignete ciljeve života. Kako znati je li osoba prava ili pogrešna? U našim svetim spisima puno je astroloških metoda koje su se u tu svrhu koristile. Postojala je u praksi potvrđena znanost pomoću koje se saznavalo kako će ti ljudi funkcionirati zajedno, kako će se stvari događati s obzirom na njihovu prošlost, pod kojim su zvijezdama rođeni, u tom smislu postoje određene guṇe ili kvalitete koje njima vladaju.
Te biste kvalitete ili osobine mogli potisnuti kako biste impresionirali djevojku, no one će se prije ili poslije ponovno pojaviti. Odjednom će ona reći: “Promijenio si se nakon vjenčanja, ti nisi onaj za kog sam se udala”, što će biti istina jer ste se ponašali kao netko drugi samo kako biste se vjenčali. Partnerstvo je puno bolje ako vi ne morate glumiti, a druga vas osoba još k tome prihvaća takvog kakvi jeste. Također, druga se osoba ne bi smjela isticati razmetljivom vanjštinom zbog želje da je što prije prihvatite jer kasnije će sve te guṇe ponovno isplivati na površinu i vi ćete patiti jedno s drugim. Stoga, ne pretvarajte se, ne pokušavajte umjetno impresionirati kako biste se vjenčali. Ako sretnete osobu koja vam se zaista sviđa, sastanite se nekoliko puta, upoznajte i roditelje, jer, zapamtite, brakovi nisu samo između dvije osobe, nego i između dviju obitelji. Obitelji se trebaju osjećati dobro, uzmite i to u obzir. Ako se molite Bogu, siguran sam da će vam On pokazati pravu osobu. I, kao što rekoh, ne pretvarajte se, ne budite izvještačeni. To se danas događa u većini zemalja. Naročito u vrlo razvijenim zemljama, ali čak i u Indiji. Roditelji uopće nisu uključeni, djeca se pronalaze, to je dobro, to je O. K., u tome nema ničeg lošeg, no kako se pronalaze? Trudeći se izgledati fizički privlačno i čineći stvari kojima će udovoljiti drugoj osobi, a samo zato da bi bili prihvaćeni. No nakon dvije ili tri godine više ne možete glumiti. Postajete ono što jeste. I tada počinju razdori.
Dakle, ako zaista znate tko ste, prihvatite jedno drugo onakvima kakvi jeste i onda se u toj osviještenosti vjenčajte. Mislim da ćete tada znati u što se upuštate i kako se nositi sa svime. Uglavnom biva tako da se međusobno obmanjujete i zatim stupate u brak. Druga je opcija otići kod astrologa i slijediti njegovo istinito predviđanje. Postoje veoma objektivni astrolozi, ne idite lažnima. Ne idite internet-astrolozima. Pronađite nekoga tko je zaista mudar, i on vas može uputiti. Tu je i posljednja opcija, za koju ne želim da je često prakticirate – možete pitati svog gurua.
Gospodin B. N. N.: Netko je pitao: “Kako da znam da imam pravog partnera?” Sokrat je rekao: “Ako dobiješ pravog partnera, bit ćeš sretan. U protivnom ćeš postati filozof poput mene.”
Svami: Ne, nije tako. Nekada se odlazilo guruu i od gurua se tražilo vodstvo. I danas se to događa, bio sam u dvije, tri obitelji, mladić bi našao djevojku ili bi djevojka našla mladića i uvijek bi tražili od mene da im kažem je li to O. K. Vidio bih da su dobri ljudi koji mogu učiti jedno od drugog i rasti, bilo da su takozvani poklonici Sathye Sai Babe ili ne. No važno je da iskreno pitate i da ste voljni poslušati. Vidite, jednog mi je dana neki čovjek dojurio s pozivnicom za vjenčanje. Rekao mi je: “Molim te, blagoslovi moj brak, ženim se.” Ako mi pokaže pozivnicu na darśanu, recite mi, kakav bi trebao biti moj odgovor? Mogu li mu reći: “Ne, nemoj se ženiti, to je opasno, to nije u redu” i poderati pozivnicu na komadiće? Što bih trebao učiniti, budući da su pozivnice već tiskane i sve je već odlučeno? Sve što mogu učiniti jest podići ruku i reći mu: “Dobro, budi sretan i imaj dobar život” te ga posuti s malo akšatre (riža pomiješana s kurkumom i gijem kojom se blagoslivlja; op. prev.) i otići.
Nakon šest mjeseci ovaj mi čovjek piše: “Pokazao sam ti pozivnicu i tražio tvoj blagoslov, čak sam držao tvoju fotografiju na pozornici na dan vjenčanja. Ako si znao da ovo neće uspjeti, mogao si to na neki način zaustaviti. A što si ti učinio?” Što da mu odgovorim? Da sam u javnosti poderao tu pozivnicu i rekao mu: “Nemoj se ženiti”, on to ionako ne bi prihvatio. Otišao bi i učinio ono što želi. A on mi kaže: “Trebao si me zaustaviti u tom trenutku.” Da je bio voljan poslušati, zaustavio bih ga odmah tamo. I ovdje ima mnogo obitelji – kad god sam vidio da me neće poslušati ili da će pogriješiti, oštro sam reagirao. Bio sam agresivan, nepokolebljiv i grdio sam ih zbog toga što me ne slijede. Tada im se možda nisam sviđao, no danas su sretni. Neke obitelji nisam mogao sačuvati jer im nisam mogao reći istinu, nisu je bili spremni čuti. Da sam im rekao: “Ovo neće ići”, oni to ne bi prihvatili. I što se tada događa?
Kasnije, kad god su morali patiti, patili su. Što možemo učiniti u vezi toga? Ako ste potpuno predani guruu, postavite mu pitanje, a onda ga slijepo slušajte što god da vam kaže. Ako se niste predali, tada uopće nemojte ni ići guruu jer što god da vam kaže, neće vam se svidjeti. Zato nemojte to ni učiniti. Možete otići i astrologu, no najbolje je, kao što sam rekao, provesti neko vrijeme jedno s drugim i s obiteljima i ne pretvarati se da ste netko drugi samo kako biste se vjenčali. Budite ono što jeste, bez obzira na to prihvaćaju li vas ljudi, a zatim samo naprijed i vjenčajte se. Svi ste vi dobra djeca. Siguran sam da ćete se nekome svidjeti.
Pitanje: Svami, naše je sljedeće pitanje o ravnoteži. Mnogi su mladi na poslu ili u školi do kasnih sati. Kako da budu uspješni i na poslu ili u školi i u duhovnosti?
Svami: Budite vjerni sebi. Vaše misli, riječi i djela trebaju biti usklađeni. Upravo je taj integritet misli, riječi i djela ključan za uspjeh, kako u osobnom, tako i u profesionalnom životu. Nešto ste rekli i nešto učinili, no ako to dvoje nije u harmoniji, nećete biti uspješni. Stoga najprije to učinite. Uskladite svoje misli, riječi i djela, i na osobnom i na profesionalnom planu. Ako radite posao za koji mislite da vam ne omogućava takav integritet, tada svakako napustite taj posao. Zašto patiti i prisiljavati druge da pate? Tako je Brinda postupila. Zar ne, Brinda? Budući da se nisi mogla uskladiti s poslom koji si radila jer ti srce nije pristajalo na to, dala si otkaz, zar ne? Što je važno u vašem životu? Morate se upitati je li važan Bog ili je važan posao. To si ti učinila. Postupila si ispravno. Samo to morate učiniti. Sklad misli, riječi i djela ključ je svakog uspjeha. Zašto smo sada tako uspješni u duhovnoj organizaciji i toliko služimo? Budući da smo potpuno čisti, naše su misli, riječi i djela potpuno usklađeni. Ne razmećemo se, ništa ne radimo kako bismo nekoga impresionirali. Ne brinemo se kako ćemo nešto učiniti. Ne. Jednostavno se predajemo i s apsolutnom jasnoćom činimo ono što je ispravno u tom trenutku. Zato smo tako uspješni. Tko god nas posjeti kako bi se susreo i razgovarao s nama, uvjeri se u to u roku od pet minuta. Ovi ljudi znaju što rade jer smo tako sigurni u vezi svega.
Nema pretvaranja, lažnosti niti izvještačenosti u onome što radimo. Zato smo uspješni. Isto vrijedi i u obiteljskom, osobnom, profesionalnom, društvenom i duhovnom životu – princip je isti. Manas ekam, vacas ekam, karma niyatam. Ujedinite sve te stvari i svugdje ćete biti sretni i uspješni. Ako to morate žrtvovati, tada radije dajte otkaz, napustite obitelj, napustite bilo što jer vam ne dopušta da budete u harmoniji.
Pitanje: Svami, budući da je ljudski potencijal beskonačan i neograničen, kako da dosegnemo taj vrhunac našeg potencijala kako bismo mogli biti uspješni u svemu?
Svami: Ljudski se potencijal potpuno iskorištava kad postanete božanski. Tada vaš potencijal postaje beskonačan jer božansko djeluje kroz vas. Znači li to da će božansko upravljati avionom ako sam pilot, poučavati mog učenika ako sam učitelj, obavljati operacije u mojoj operacijskoj dvorani? Da, znači, jer ste mu to dopustili, dopustili ste božanskom da preuzme i djeluje. Bit ćete bolji kirurg, bolji liječnik, bolji vozač, bolji učitelj, bolji govornik, bolji plesač. Uzmite bilo što i dopustite božanskom da djeluje kroz vas i činit ćete predivne stvari koje će biti neograničene i beskonačne. Ovo je unutarnji smisao. Većina ljudi nije izložena ovakvoj vrsti rada i nema širu sliku onoga što se događa, no oni jednostavno rade. Za većinu posla nisu tehnički kvalificirani, pa ipak, u stanju su ostvariti iznimne rezultate koje ni velike organizacije koje raspolažu velikom ljudskom moći i vještinama nisu u stanju postići jer su dopustili božanskom da djeluje kroz njih. Oni jednostavno postaju instrumentima predanim u božanske ruke.
Pogledajte što je sve postignuto. Nemoguće je da to učini čovjek. Zato ljudi koji nas posjete i vide sve to kažu da je to Božje djelo. Kažem im – da, Bog djeluje kroz različite oblike. Ako se predaju božanskoj volji, i nepismeni mogu postići velike stvari. Vidim kakav potencijal imaju naši studenti koji tek završavaju školovanje. Oni su naučili taj jedan trik – predaju. Dopustite božanskom da djeluje. I dalje ćete to biti vi koji djelujete, vaše će se ruke kretati, usta će govoriti, no izvor toga bit će drugdje, dolazit će s nekog drugog mjesta, a vaš će potencijal postati beskonačan. Vivekananda je rekao da ste potencijalno božanski, da su svi ljudi potencijalno božanski, no da biste ostvarili taj potencijal svoju ljudskost morate pustiti da ode, a svojoj božanskosti dopustiti da preuzme i manifestira se. To je duhovni proces i u tome leži razlog zašto će duhovna osoba biti uspješna i u svijetu. Ako je svjetovna osoba u stanju postati uspješnom u svjetovnim stvarima, to ne znači da će uspjeti i u duhovnosti, no onaj tko je uspio u duhovnosti sigurno će se dobro snaći i u svijetu, poput Janake Maharaje. To je ključ. Duhovnost je, dakle, najpraktičnija i najkorisnija.
Pitanje: Tijekom ove pandemije radno vrijeme je postalo vrlo nepravilno, naročito u sigurnosnim, zdravstvenim i općenito “uniformiranim” službama. Kako da u takvim uvjetima u svojoj duhovnoj praksi uvažavamo razlike između sattvičkog, rajasičkog i tamasičkog vremena, kao što je spomenuto u setu predavanja Ovladati umom i Kaṭhopaniṣad?
Svami: Da, razumijem da u ovom kaotičnom vremenu ne mogu svi slijediti pravila. No kao što sam rekao, vrijeme i disciplina koje spominjem određeni su kako biste stvorili neku rutinu i razvili predanost tim praksama. S druge strane, kad god imate sattvičke misli, to je sattvičko vrijeme. Bilo koje vrijeme može postati sattvičko vrijeme. Na Śivarātri cijelu noć sjedimo i pjevamo bhajane. To je zapravo tamasičko vrijeme, no postaje sattvičkim zbog svega onoga što tijekom tog vremena mislite, govorite ili radite. Zašto je u početnim fazama važno uskladiti se s vremenom? Zato što su određena vremena ili doba dana najpogodnija za obavljanje određenih aktivnosti. No kad imate ovakav nepravilan raspored, uglavnom se bilo koje vrijeme može pretvoriti u sattvičko vrijeme jer na Boga možete misliti bilo kada. Kad god mislite na Boga, stvarate sattvičko vrijeme. Stoga, usred svih svojih aktivnosti i rasporeda pokušajte odvojiti malo vremena. Stalno vam govorim – ako i ne možete puno učiniti, odvojite minutu svakog radnog sata. I odmaknite se u toj minuti, sjednite u miran kutak ili jednostavno prošetajte i pritom razmišljajte o Bogu ili o dobrim stvarima. A onda se vratite i nastavite s poslom. Čak i ako imate veliki sastanak, morate imati pauzu za toalet, za popiti vode, pauzu za kavu – samo ustanite, otiđite. Tijekom te jedne ili dvije minute, dok odlazite i dok se vraćate, mislite na Boga umjesto na sastanak. Na taj način sve te male količine sattvičkih razdoblja možete objediniti i pretvoriti u nastojanje da živite u toj božanskoj misli. Dakle, disciplina pridržavanja određenog vremena je važna, to je dobro, no ako vam takva rutina nije moguća, tada iskoristite bilo koje vrijeme kako biste mislili na Boga i na dobre stvari i stalno se podsjećajte da to činite.
Pitanje: Svami, naše sljedeće pitanje tiče se ustrajnosti. Kako da ustrajemo u razmišljanju o dobrim stvarima, naročito nakon dugog dana na poslu? Neki od nas okreću se YouTubeu ili Netflixu umjesto da slušaju božanske govore ili nešto duhovno. Kako da se borimo protiv tog poriva i ostanemo usredotočeni?
Svami: Morate uvježbavati um, natjerati ga da voli određene stvari, kao što dijete tijekom vremena, postupno, treba uvježbati ili naučiti da voli određenu hranu koju isprva odbija jer mu je to nov okus. Zbog toga su disciplina i raspored važni. Donesite odluku – kad se vratim s posla, prvih dvadesetak minuta moram provesti slušajući nešto duhovno. Ili što već. U početku se morate prisiljavati na to, no s vremenom ćete razviti sklonost tome. I tad ćete shvatiti da je veliko gubljenje vremena ako samo gledate nešto što nema nikakve veze s vašim duhovnim životom niti vam je od bilo kakve koristi. Smatrat ćete da ste izgubili vrijeme. Isto je rekao i naš mudrac Nārada [41.34] – dok ste na ovom svijetu, ne gubite ni djelić trenutka. Tako je dragocjeno koristiti svaki trenutak za duhovni rad. Naš um treba uvježbavati, kao i dijete koje ne voli određene stvari. Morate se truditi uvijek iznova, neprestano nagovarati i pridobijati um da provodi vrijeme u nečemu duhovnijem. U početku, disciplina i stvaranje rutine mogu biti od pomoći. Čak i ako zaspite gledajući Kaṭhopaniṣad, nemam ništa protiv. Ako radije gledate Kaṭhopaniṣad umjesto nečeg drugog, makar i zaspali i ne poslušali cijelu epizodu, barem su vam neke od tih misli otišle u podsvijest. Ako, s druge strane, gledate nešto veoma svjetovno na Netflixu, to bi moglo poremetiti vaš mir. Dakle, uvježbavajte se. Uvježbavajte se tijekom određenog vremena. Morate uložiti napor radi vlastite dobrobiti i rasta.
Pitanje: Svami, zašto smo zaboravili da smo Bog? Zašto je to tako teško uvidjeti s obzirom na to da je ostvarenje naše pravo po rođenju?
Svami: Istina je da u pravom smislu nikada nismo zaboravili da smo Bog. Oduvijek smo znali da smo Bog, da smo iznad, no to je znanje zamagljeno, zamagljeno nečim drugim. To je ono što nazivamo upādhijima. Navučen je iluzorni pokrivač koji kaže da smo nešto drugo, a taj pokrivač je naše tijelo. Kad duša zadobije tijelo, njezin identitet se mijenja, tijelo ju definira kao ime i lik i to zamagljuje viziju. Moramo se riješiti svijesti o tijelu kako bismo spoznali istinu – taj se proces zove duhovnost. Ljudi se počinju poistovjećivati s imenom i likom odmah nakon rođenja. Zato je Madalasa pjevala svojoj djeci: „Vi ste suddhosi, buddhosi, niranjanosi (zauvijek čisti, zauvijek istiniti; op. prev.), vi niste ovo tijelo, vi ste božanski“ i njena su djeca odrastala da postanu jñānīji. Nažalost, većina ljudi na svijetu su ajñānīji, stoga ćete se i vi roditi u obitelji ajñānīja koja će vas učiti da budete ajñānīji. Morate se izvući iz svega toga tako što ćete prevladati svijest o tijelu. Morate ući u satsaṅgu, društvo dobrih ljudi i razviti čvrsto uvjerenje da je tijelo samo vanjska ljuska ili pokrov, a da je unutarnji stanovnik božanski. Morate se podsjećati na to milijun puta. Dok dišete, vi zapravo cijelo vrijeme izgovarate sōham, sōham – ja sam To, ja sam To. To je ono što vam i vaša tradicija prenosi. Obratite pažnju na to, to je posao koji treba obaviti.
Pitanje: Svami, sljedeće je pitanje kako djelovati poput Saija. Čini se teškim zadatkom koji zahtijeva potpunu nesebičnost i čisto suosjećanje. Postoje li neki mali koraci kojima bismo polako mogli stići tamo?
Svami: Smiješno je kako to uopće nije težak zadatak. To je najlakše učiniti jer je najlakše biti ono što uistinu jeste. Teško je pretvarati se da ste netko tko niste, zar ne? Mislim da se svi vi cijelo vrijeme pretvarate da ste netko drugi. To je zapravo teško, i to razumijem. Reći ću vam iz vlastitog iskustva. Kad poželite živjeti kao Sai, jednostavno se odreknete svih želja i vezanosti i svega onog što znate, svih individualnih ideja, postanete lagani i potpuni. I zatim se zapitate ima li nešto što je ostalo nepostignuto nakon što ste postali takvima. Ne, sve je postignuto. Kao što sam rekao, božansko tada počinje djelovati kroz vas. Dakle, podsjetite se na sve prednosti bivanja takvim, to će vas potaknuti da se potrudite. Život je tako lagan. Bez obzira na to koliko su veliki projekti, ne brinem se zbog toga. Ravi Pillay se brine, i Narasimha Murthy također. Brinem samo o onome o čemu trebam brinuti upravo sada. U sljedećem trenutku više ne brinem o tome. Ako se dogodi, odlično. Ako se ne dogodi, i to je u redu. U oba ćemo slučaja nastaviti raditi na onome što treba uraditi. Stoga, potrudite se. Ovaj put postajanja Saijem zasniva se na stalnom podsjećanju na to koliko malo kontrole imamo nad bilo čime. Sve je božanska volja. Vi stajete na put božanskoj volji. Vaš je um ometa i remeti. U protivnom bi vam život bio veoma lak. Dakle, prikažite sebi prednosti onoga što se pojavljuje kad živite kao Sai. Živjeti kao Sai znači živjeti kao svoje istinsko Sebstvo.
Razmislite o prednostima pa će vaš um biti potaknut potruditi se. Riješite se nepoželjnih želja. Za početak se, kao što sam maloprije rekao, riješite rajasičkih želja. Trebate dobro izgledati, trebate se dobro oblačiti, trebate imati dobru kuću i auto – sve je to O. K. Ali povucite crtu ispod toga. Ako ne povučete crtu, popis će se nastaviti širiti. To je poput cilja koji se stalno pomiče pa ga nikada ne postižete. Dakle, povucite crtu. “Ovdje bih se trebao osjećati udobno. Ove dvije sobe su dovoljne za moju obitelj, ne treba mi osam soba. Ova dva automobila su dovoljna za cijelu obitelj, neću poredati šest automobila u garaži. Ovoliko sredstava na mom bankovnom računu je dovoljno, ne moram više gomilati. Budući da ću raditi i sljedeći mjesec, steći ću daljnja sredstva, stoga neka dio mog bogatstva ide prema nečemu što je korisno za druge.” Na taj se način počnite pripremati. Vidjet ćete da vaša blagajna nikad neće biti prazna jer Bog voli puniti prazne čaše kako bi utažio nečiju žeđ. Pogledajte one oko mene – nemaju bogatstva, nemaju novca, ali koliko se samo posla obavlja kroz njih, koliko novca prolazi kroz njihove ruke, kolikim se ljudima život poboljšava, a samo zato što oni dopuštaju da se to kroz njih događa.
Pritom su i oni sami zbrinuti. Dok i sam ovo nisam naučio, brinuo sam se zbog hrane ili odjeće, brinuo sam se gdje ću odsjesti, tko će se za to postarati. Sada se ne brinem i zbog toga sam mnogo bolje zbrinut. Ako želite kupiti košulju vrijednu pet tisuća rupija, razmislit ćete pet tisuća puta. Ja danas više neću. Što god naiđe mojim putem, prihvaćam, i ne razmišljam na način, tj, nemam ego ili osjećaj krivnje zbog kojeg bih rekao: “Oh, svi ovi ljudi daju, ne bih trebao prihvaćati od svih.” Takva misao ne postoji u meni. U isto vrijeme, nemam potrebu reći kako bih trebao prihvatiti samo ovo ili ono. Oboje je nestalo. Život je tako lak, tako miran, tako blažen. I, dopustite mi da vam kažem, kad biste ovoga bili svjesni, ni za što na svijetu ne biste to mijenjali. Podsjećajte se, stoga, da obavljate svoju dužnost. “Ovo želim, ovo ne želim”, rāga i dveṣa (sklonost i odbojnost; op. prev.), ni jedno ni drugo više ne treba postojati za vas jer sve dolazi kao božanska volja i sve što je višak nije vaše. To je ono o čemu govore naši sveti spisi. Sve što je višak, nije vaše. Ako ne trebate, nije vaše. Iako je pod vašim imenom, nije vaše. Uvijek se toga prisjećajte i nikad nećete ostati praznih ruku. Naposljetku, trebate samo krevet u koji ćete se vraćati kako biste u njemu spavali u miru.
Dobar san ne daje vam kuća. Ne daje vam ga ni velika spavaća soba, a ni veoma udoban krevet. Daje vam ga čista savjest. To je ono što nedostaje kad oponašate druge i to je dovoljno, ne treba vam ništa drugo. Ako shvatite moć i ljepotu takvog života, nećete ga mijenjati ni za što. Kad biste me pitali bih li prihvatio posao koji bi bio plaćen milijardu dolara, moj bi odgovor bio – ne bih. Iskušajte me bilo čim na svijetu, neću prihvatiti. Znam vrijednost onoga što imam i neću to mijenjati ni za što na svijetu. Netko je jednom rekao Majci Terezi: “Kako možeš čistiti tog gubavca koji trune? Ja to ne bih radio ni za milijun dolara.” Ona mu je odgovorila: “Ne bih ni ja, ali ja to radim za Isusa, a ne za milijun dolara.” Naučite razumjeti vrijednost stvari u životu i tada to razumijevanje nećete mijenjati ni za što drugo. Dakle, podsjećajte se i vježbajte um na ovaj način i nastavite ga poticati da postane nesebičan.
Pitanje: Svami, u svojemu podsjećanju da trebamo biti nesebični stavljeni smo na kušnju. Marljivo se trudimo ignorirati sve one situacije koje nas ne dovode do Boga i zbog toga možemo pomisliti da se predajemo. Kako da znamo kada samo ignoriramo situaciju, a kada se uistinu predajemo?
Svami: Kad nešto ignorirate iz svoje nevezanosti, tada to znači da ste se predali. No kad ignorirate jer ste vezani za to, u smislu da se bojite da će vam to donijeti bol, tada se niste predali. Morate to odbiti ili ignorirati iz nevezanosti, dakle neovisno o dobrom ili lošem ishodu. S druge strane, pretpostavimo da vam dam ponudu od milijun dolara za neku konkretnu stvar. Biste li je ignorirali?
Ako nešto morate učiniti, tada to nećete ignorirati. Ako sam se predao, dobivam poruku od Boga da nešto preuzmem na sebe. No ako smatrate da imate priliku mnogo se žrtvovati za neki veći cilj, tad ćete reći: “Ne, ne, ja imam veće odgovornosti. Bog želi da radim ovo i ono, kako bih onda mogao raditi i to? Ignorirat ću to, neću to preuzeti.” No to nije prava predaja jer ste vezani za to, bojite se, ne želite se s tim suočiti i zato to ignorirate. To je vaš ego. Ako ste u stanju suočiti se i otpustiti, tada je to predaja. I svi to znaju. Svačija savjest zna što je ignoriranje, a što predaja. Ne možete iz svoje bespomoćnosti nešto učiniti i onda to nazvati predajom. To neće postati predaja samo zato što ste na to stavili etiketu predaje.
Niste u stanju nešto učiniti, nemoćni ste, i onda to nazivate predajom Bogu. Ne. Predaja je kad imate potpunu kontrolu, kad možete izabrati, a ipak dopuštate da se stvari dogode onako kako se trebaju dogoditi. Bespomoćnost nije predaja. Postoji izraz “Draupadīna predaja”, no istina je da je to zapravo bila njezina bespomoćnost. Da je to bila predaja, ona bi, s obzirom na svoju situaciju, pozvala Kṛšṇu odmah po dolasku na dvor. “Kṛšṇa, samo mi ti možeš pomoći, ovi mi ljudi apsolutno nisu od pomoći!” Ali to nije bilo prvo što je učinila. Ponosila se time što je kraljica pa je pozvala svog muža. Ponosila se time što je snaha unutar Kuruvaṃśe (obiteljske loze Kuru; op. prev.) pa je pozivala starije. Kad je vidjela da joj nitko ne pomaže, pomislila je: “Mogu se i sama zaštititi, i ja sam kṣatriya (pripadnica kraljevske i ratničke kaste; op. prev.).” No nije mogla. I tek se tada, nakon svega toga, obratila Kṛšṇi. Dakle, bila je to bespomoćnost.
Odredite se prema samima sebi, prihvatite da nešto radite jer ste bespomoćni, jer se s nečim ne želite suočiti, želite to izbjeći, a to onda nije predaja. Predaja je kad ste spremni i sposobni suočiti se s nečim, kad ste u stanju prihvatiti to te učiniti ono što je potrebno, a ipak dopuštate da bude tako kako jest. Svi znamo razliku između tog dvoga. Samo se zapitajte iznutra i dobit ćete odgovor. Kad imate nelagodan osjećaj, znate da je to ignoriranje; kad imate osjećaj lakoće, znate da je to predaja. Nelagoda koju osjećate govori vam da nešto ne radite kako treba.
Pitanje: Sljedeće je pitanje – kako na nas utječe naša prošlost? Strah od boli i želja za užicima nagone nas da činimo loše stvari, nesvjesno. Čak i kad se veoma trudimo kako bismo spoznali istinu, strahovi i želje i dalje su prisutni. Je li to zbog prošlih guṇa?
Svami: Da, to su guṇe. Svi se rađaju s guṇama, naši su životi njima vođeni. Vojnik je veoma hrabar, no to su zapravo njegove guṇe koje ga tjeraju da se bori. Ako se ni s kim ne bori, ne može mirno spavati. Takve su guṇe. Netko će to nazvati hrabrošću, no istina je da ga na borbu tjera njegova guṇa. Nije važno na čijoj se strani bori. Mora se boriti. Dakle, guṇe nas tjeraju da činimo stvari, to je istina, ali kako ih prevladati? Na tome trebate raditi. Vaši strahovi, vaša pohlepa, vaša ljutnja, vaša frustracija, vaša ambicija, sve te guṇe dolaze iz prošlosti. U dobrome društvu možete se polako rješavati pogrešnih guṇa i za početak ih zamjenjivati dobrim guṇama. A onda se trebate riješiti svih guṇa, sve ih nadići, što se naziva guṇātīta (oslobođenost od svih guṇa ili svojstava; op. prev.). To je moguće kad ste u dobrome društvu i kad slijedite dobre i plemenite ljude i upijate njihov utjecaj. To zahtijeva ulaganje napora, no Kṛšṇa je rekao: uddharedātmanātmānaṃ – morate se potruditi kako biste se uzdigli. Sami ste sebi prijatelj i sami sebi neprijatelj. Taj duhovni napor morate vi uložiti, nitko ga neće obaviti umjesto vas.
Boraveći u dobrom društvu, radite na svojim vāsanāma (suptilnim željama i privlačnostima iz prošlosti; op. prev.) i guṇama. Preuzimate nove ideje, nove, dobre osjećaje i guṇe i na taj način nadilazite stare, zamjenjujete ih boljim stvarima.
Pitanje: Nakon slušanja i prakticiranja učenja iz seta predavanja Ovladati umom i Kaṭhopaniṣad u određenoj smo mjeri u stanju otpustiti poistovjećivanje s individualnim “ja” i prihvatiti da božanska energija djeluje kroz nas. Osjećamo se mnogo lakšima čim počnemo prakticirati učenje. Vježbamo li kontinuirano, lakoća ostaje. Znači li to da napredujemo?
Svami: Da. Vaš trajan neometan mir pokazatelj je vašeg duhovnog uspjeha. Taj mir i lakoća trebaju zauvijek ostati neporemećeni i nerazvodnjeni. Više od toga se ne možete usavršiti. Apsolutni mir je krajnji. Ne možete dalje usavršavati taj apsolutni mir. Doživio sam to – ne možete osjećati mir veći od Božjega. Trebali biste se tako osjećati sve vrijeme. Kad god se tako ne osjećate, znajte da ste odstupili, napustili istinu. Neprestano se vraćajte apsolutnom miru. To je to.
Pitanje: Svami, u svijetu je trenutno puno straha, siromaštva i gladi, što zbog covida, što zbog situacije u Ukrajini. Mislim da su mladi uplašeni i zabrinuti jer mi ne prestajemo moliti, a ipak se ništa ne mijenja nabolje, barem po našem shvaćanju. Što nam je činiti?
Svami: Vidite, svaka molitva čini da se dogode dvije stvari – promjene unutar vas i promjene izvan vas. Promjene izvan vas možda neće biti trenutne, no promjene u vama se događaju, osjećate se loše, suosjećate, neka promjena postoji u vama. Niste za rat, ne podržavate ga, barem u ovoj situaciji. Imate jasnoću oko toga. Izvana postoji nekoliko čimbenika koji su uzrok ovog događanja, no činjenica je da vi nemate izravnu kontrolu nad tim. Najbolje što možete učiniti jest moliti se. Ako ništa drugo, osjećat ćete se bolje, osjećat ćete da ste nešto učinili za svijet iskreno se moleći za njegovu dobrobit. Kad god je nešto pod vašom kontrolom, svakako to učinite, no nemojte preuzimati odgovornost i neprestano se osjećati loše zbog nečeg što je izvan vaše kontrole. To nije pod vašom kontrolom, to je izvan vas. Toliko je mnogo razloga zašto svijet danas prolazi kroz sve ovo. No, što god možete učiniti, nemojte se ustručavati, učinite to za dobrobit svijeta. Što god vam padne na pamet, a može pomoći u ovoj situaciji, molim vas, učinite. Mnogo je Ukrajinaca, pa i ukrajinskih poklonika, izbjeglo iz Ukrajine u Poljsku. Mladi u Poljskoj su se okupili kako bi pomogli, a onda su se čak i mladi iz Italije i Ujedinjenog Kraljevstva organizirali kako bi potpomogli njihov rad.
Ako nekome tko je sve izgubio dadete makar samo hranu ili vodu ili nešto odjeće, to je pomoć. Dakle, ti ljudi ondje mogu biti od pomoći, a podršku daju i mnogi drugi iz cijeloga svijeta. No ako ništa ne možete učiniti, onda barem molite. Kao što sam rekao, mnoge su sile i činitelji ovdje na djelu. Ne možete to odjednom promijeniti. Volio bih da nitko na ovom svijetu ne bude gladan. Volio bih da se nitko ne razboli i ne umre u bijedi. Volio bih da nitko ne trpi bol i tugu. No, mogu li to kontrolirati u ovom trenutku? Ne. Ne mogu sve to kontrolirati. Svijet je oduvijek bio mjesto puno jada. Danas je to rat u Ukrajini ili situacija s covidom, no svjetski su se ratovi događali i prije nego što ste se rodili. Svijet je oduvijek bio ovakav. Sebičnost i pohlepa oduvijek su drugima uzrokovali nevolje i tugu. Stoga je najbolje rješenje, kao prvo, da sami ne postanete takvima, to imate pod svojom kontrolom, a kao drugo, bez obzira na to kolika je vaša sfera utjecaja, trebali biste i ljude oko sebe inspirirati da ne postanu takvima. Barem u toj mjeri možete pomoći svijetu. Svijetu pomažete već i time što niste postali jednim od onih loših ljudi.
Netko je rekao da ne može spavati jer ne može podnijeti bol Ukrajinaca. Rekao sam mu: “Morao si saznati za patnju Ukrajinaca, no prije nego što su Ukrajince dopale ove nevolje, kroz isto su prolazili i neki Sirijci, neki Libanonci, neke druge zemlje. Danas si toga svjestan pa se osjećaš krivim, no to je nepotrebno.” Molite se, to je sve što mogu reći, i pomozite koliko god možete. Bitno je da ne postanete jednim od zagovornika rata. To je najvažnije.
Pitanje: Hvala ti, Svami. Nadamo se da su naša pitanja O. K.
Svami: Vrlo sam sretan sve dok prakticirate nešto od toga. Svalpam apyasya dharmasya trāyate mahato bhayāt, kaže stih iz Bhagavad Gīte, ili u prijevodu – čak i malo razumijevanja ove dharme, ove istine, može vas izbaviti od najvećih životnih strahova. To su strahovi vezani uz yogakṣemu (osobnu dobrobit i blagostanje; op. prev.), uz “ja i moje”, koji nestaju kad samo malo upoznate ovu dharmu. No da biste je upoznali, morate je prakticirati. Pukim znanjem da je tako nećete je zaista upoznati. Stoga, potrudite se i upoznajte je. Svaki dan uložite malo truda i znajte da ništa neće biti izgubljeno, da ništa neće biti uništeno. Umnažat će se i onda će vam jednoga dana biti od pomoći. Zato ne odustajte na ovome putu, nastavite hodati, nastavite pokušavati. Ne morate postići uspjeh već prvoga dana, no budite uvjereni da nijedan napor uložen na ovom duhovnom putu nije uzaludan. Prije ili kasnije doći će vam u pomoć. Nastavite činiti dobro i uvijek razlikujte stvarno od nestvarnog. Ne zaplićite se u nestvarno. Nastojte se vezati uz istinu i ostanite usredotočeni. Možete to učiniti, pred vama je dvadeset, trideset, četrdeset godina lijepog života, tijekom kojih možete učiniti tako mnogo za svijet, tako mnogo dobroga za svijet. Budite svjesni ove prilike i blagodati koju ste dobili. Tako ste rano dobili vodstvo i ono je tako duboko da ste u stanju razumjeti ove filozofije. Morate to maksimalno iskoristiti, na tome bi trebao počivati vaš trud. Ako toliko učinite, svi će gurui biti sretni. Godinama će pa i stoljećima biti zadovoljni. Mitya nitya devata, kaže Nārada. Kad god netko postane jñānī, devate su vrlo sretni. Praoci, preci, su veoma ushićeni. Oh, postoji netko tko ide ovim putem! Stoga, hodajući ovim putem budite izvor radosti i bogovima i precima i svima oko sebe.
